„Ljudski um je ograničen, ali ljudska glupost nije.“
Astronomija, prirodne pojave, fotografije i video snimci iz univerzuma pokazuju da je naša planeta Zemlja sfera, a ipak postoje neki ljudi koji još uvijek vjeruju da je Zemlja ravna. Teorija “ravne Zemlje” poslijednjih godina budi mnoga interesovanja na planeti. Razlozi su očigledni. Sve je više ljudi koji nemaju vremena za dubljim obrazovanjem, čitanjem knjiga, predanijim razmišljanjem, i zato pretenduju da koriste vlastito neznanje kao bijeg u kolektivni svijet fantazije, jer tamo je lakše živjeti. Mi kao ljudska bića volimo priče, jer one daju prividan smisao našim životima.
U tom kontekstu, predstavljena je i zvanična mapa ravne Zemlje, a koja je zapravo azimutalna mapa globusa, gledana sa sjevernog pola – koju je taj pokret prekopirao, jer su očigledno isuviše lijeni da naprave vlastitu mapu, ili i sami znaju da je to nemoguće uraditi, a da ima ikakvog smisla i praktičnu primjenu u fizičkoj stvarnosti.
Zbog toga, da bi za njih imala primjenu, morali su na nju “nakititi” još besmislica, kao na primjer da:
– Mjesec ne postoji – fantazija br. 1.
Iz njihove perspektive, Mjesec ne postoji zbog činjenice da on uvijek pokazuje istu stranu posmatraču na svakom kontinentu na planeti, i zato nije primjenjiv na modelu “ravne zemlje”.
Vratimo se sada na kratko u realnost. Mjesec je plimski zaključan i u sinhronoj je rotaciji sa Zemljom – tako da uvijek pokazuje istu stranu. Drevni Grci su to znali, kao i da su Mjesec i Zemlja sferični. Za to im nisu bili potrebni komplikovani proračuni efemerida, već jednostavno posmatranje faza pomračenja Mjeseca koje nastaje kada se Mjesec pomjeri u Zemljinu sijenku.
Na “ravnoj Zemlji” posmatrači sa različitih kontinenata bi trebali da vide njegov različiti izgled, uključujući i onaj koji nikada ne vidimo (tamna strana Mjeseca). Takođe, da je Zemlja zaista ravna kao ploča, sijenka koja pada na njega tokom pomračenja ne bi bila okrugla, nego oblika pravougaonika. Zbog tih očiglednih primjera, ravnozemljaši su jednostavno odlučili da ignorišu Mjesec. Zapravo, neki od njih kažu da ne postoji, dok drugi da je on hologram koji svemirska agencija NASA “pali” i “gasi” po potrebi.
– Zvijezde ne postoje – fantazija br. 2.
Sledeća konstatacija je da zvijezde ne postoje jer njihova relativna kretanja u odnosu na Zemlju ne funkcionišu u modelu ravne Zemlje. Zbog toga su izmislili to da svako iznad glave ima vlastitu providnu kupolu koja mu pokazuje poseban set “zvijezda”. Najzad, prosto posmatranje neba daje sasvim drugu perspektivu.
Na primjer, ako se posmatrač nalazi na sjevernoj geografskoj hemisferi okrenut prema sjeveru i ako posmatra zvijezde neko vrijeme, primijetit će da se usled rotacije Zemlje one okreću u smjeru suprotnom od kazaljke na satu oko iste tačke na nebu, a koju približno određuje sjeverna zvijezda, poznata i kao Sjevernjača (lat. Polaris). Ako bi zatim neko vrijeme putovali prema jugu, na ekvatoru bi primjetili da se sve zvijezde na nebu kreću od istoka prema zapadu kroz nebo. Zatim, ako krenemo prema južnim geografskim širinama, zapazili bi da se određene zvijezde više ne mogu vidjeti. Naprotiv, vidjeli bi potpuno novu grupaciju zvijezda kojih nema na sjevernoj hemisferi, i one bi se opet okretale oko određene tačke na nebu (sazvježđe Krst, lat. Crux) ali ovaj put u smjeru kazaljke na satu.
– Zakrivljenost Zemlje ne postoji – fantazija br. 3.
Kao navigacioni oficir, vodio sam navigaciju prekookeanskim brodovima preko kompletnog globusa i pritom praktično koristio astronomiju za određivanje tačne pozicije na okeanu. Oficir u navigaciji mora da prati zakrivljenost paralela i meridijana da bi stigao na određenu geografsku širinu i dužinu i ta se pozicija uvijek može izračunati matematički pomoću efemerida planeta i zvjezda. Na okeanu uz pomoć tri zvijezde, astronomije i sferne trigonometrije možemo sa lakoćom odrediti geografske koordinate, na isti način kako to rade i GPS navigacioni sateliti. Na tome se odvijaju sve komercijalne i nekomercijalne linije brodova u obalnoj plovidbi i na okeanima. Takođe, kada brodovi napuštaju luku možemo vidjeti kako postepeno nestaju ispod horizonta usled zakrivljenja površine.
U tom kontekstu, zakrivljenost Zemlje evidentno nije svuda ista, jer Zemlja nije perfektna sfera, kao što to nisu i druge planete, koje su na polovima usled rotacije spljoštene. Ona je ispupčena na ekvatoru a spljoštena na polovima zbog uticaja centripetalne sile. Zemlja se tako okreće konstantnom brzinom, ali brzina kretanja nije svuda ista. Ekvator se kreće najbrže, dok polovi se ne kreću.
– Avion ne ponira kljunom svako malo dok leti da bi pratio zakrivljenje Zemlje, a trebao bi. Stoga Zemlja je ravna – elementarno neznanje br. 4.
Na stranu neznanje osnovnih zakona aerodinamike, ali zapitao sam se, da li su nekada u životu vidjeli avion koji sleće, i da u tom slučaju kljun aviona nikada ne ponire prema zemlji, jer bi se pri sletanju zabio u nju. Ista stvar je i u letu, avion nikada ne ponire, već mijenja altitudu pomoću tri osnovne kontrolne površine, a to su elevator, eleroni i kormilo. Elevatori se nalaze u horizontalnom repu (stabilizatoru) aviona, eleroni se nalaze u krilima a kormilo se nalazi u vertikalnom repu aviona.
– Gravitacija ne postoji – fantazija br. 5
Navedena konstatacija se može veoma praktično provjeriti – tako što će njen zagovornik skočiti sa drugog sprata neke zgrade, tek toliko da preživi i postane svijestan njegove ignorantnosti.
„Pametan čovjek ne samo da ne govori gluposti, nego ih i ne sluša.”
Najzad, objašnjavati svaku infantilnu ideju zagovornika ravne Zemlje je u potpunosti traćenje vremena. Nevezano za to da li ravnu Zemlju drže dva slona na leđima kornjače, pa je zato u Australiji mrak a u Evropi dan, jer jedan slon uvijek malo više nakrivi ravnu Zemlju u odnosu na drugog slona – moj pristup materiji i njima kao organizaciji je najviše psihološke prirode.
Naučne teorije svakog dana se mijenjaju kako se krećemo ka preciznijem razumijevanju svemira oko nas i stoga postaju prividno komplikovanije. Usled te sadržajnosti informacija i njihovog nerazumijevanja, kod ljudi postoji tendencija da ih u potpunosti odbace i jednostavno se vrate na neugodne srednjevjekovne mitove kao i nekadašnja rimokatolička crkva, koja je tvrdila da je Zemlja ravna ploča i da je centar univerzuma – da se sve okreće oko nje, da bi zatim 1615. godine zabranila italijanskom astronomu Galileo Galileju da promoviše heliocentricni sistem, a njegova istraživanja uvrstila u popis zabranjenih dijela. Prije toga Ðordano Bruno je bio spaljen iz istih razloga.
Međutim, astronomija kao nauka napreduje samo zato što sumnja u ono što je već postigla. Mi mnogo toga još uvijek ne znamo, ali ona u njenoj sumnji ima pravo da bude skeptik, jer nastavlja da posvećeno proučava odredenu materiju u koju sumnja, i tako pravi napredak.
Tvrdoglavost je energija glupaka.
Žan Pol Sartr
Tako da, za običnog čovjeka koji nema mogućnost dubljeg razumijevanja svijeta koji nas okružuje, biti “ravnozemljaš” koji negira sve što vidi, za njega predstavlja najgori mogući izlaz.
Autor: Ivan Mirković
