Dečija maštanje zaista može svašta. I to je dobra vest ali u poslednje vreme sve više roditelja oseća pritisak, da mora da se igra sa detetom. Da li je to moranje ili se tu zapravo krije nešto drugo?

Postoje mnogi razlozi zašto roditelji osećaju da moraju da se igraju sa detetom, i većina od njih se svodi na to da roditelji osećaju krivicu da ne rade dovoljno za svoje dete. Međutim to nikako nije pravilo, jer ukoliko ste prisutni, dete ima osnovne uslove za život i okolinu za igru to je dovoljno.
Prisutan roditelj ispunjava dečije potrebe, postavlja zdrave granice unutar kojih dozvoljava slobodu igre i razvoja.
I upravo se u toj slobodnoj igri krije najbolja stvar za dečiji razvoj, mašta.
Šta je potrebno da bi se oslobodila dečija mašta?
Osim dozvoljene slobodne igre, potrebni su i mali podsticaji odraslih kako bi i dete osetilo slobodu izbora.
Ti podsticaji su u vidu:
- Sredine
- Materijala
Sredina ima veoma važnu ulogu u dečijem razvoju. Da bi podstakli dete da mašta, potrebno je opažanje okoline kao i upijanje svim čulima. Iz tog razloga vodimo dete u prirodu, da posmatra smenu godišnjih doba, sluša ptice i vetar, oseti kapi kiše, proba različito voće i povrće…
Nakon toga dolazi igra različitim prirodnim materijalima. U mlađem uzrastu deca treba da osete strukture predmeta koji ih okružuju, da ih sakupljaju i da dalje sama odluče koju će igru smisliti. Ponekad to budu situacije koje su već videli od vas, a ponekad to budu simboličke igre gde predmet predstavlja ljude, životinje ili nešto treće.

Roditelj je i dalje prisutan ali je u ovom slučaju akcenat na dečijem razvoju. U zavisnosti od uzrasta vi i dalje vodite računa o bezbednosti i možete se pridružiti igri ukoliko vas dete pozove.
U suprotnom obezbedite sredinu i materijale za maštu, i posmatrajte kako vaše dete stvara nešto lepo za sebe. I za kraj ne zaboravite da pohvalite detetov trud, kako bi i ono znalo da radi nešto dobro za sebe.
Autor: Milica Milićević