Mi smo neprekidno uronjeni u moru energije i uvijek povezani najfinijim energetskim, umnim, emotivnim i duševnim nitima. Ako dijete plače na jednom kraju planete, njegova energija dotiče sve ljude na eteričkom nivou.
Priroda univerzuma odgovara na svaku misao i emociju. Gdje teče pažnja, tamo putuje i energija. Pažnja koja teče ka zbivanju pojačava samo zbivanje. Zbivanje “raste” i primamo još toga jer su naša pažnja, pa tako i energija, tada na toj talasnoj dužini. Tako da, u toku dana naša energija neprekidno ulazi u interakciju sa mnogim osobama sa kojima energetski, misleno, emotivno i fizički dolazimo u kontakt.
Umna ideja “zaštite” od neželjenih energija momentalno uvodi i ideju napada. Kada se osoba unaprijed štiti od negativne energije, ona to radi iz straha od nepoznatog. Počinje da rezonuje sa njom i tada je na istoj frekvenciji i vidljiva je za nju. Međutim, ako osoba ostane u vlastitom integritetu sa prikladnim razumijevanjem, njena vibracija će biti visoka i neće biti vidljiva za nju. To je energetski zakon.
Ako koristimo infantilne i komplikovane tehnike zaštite koje imaju uporišta u strahu, ritualima, i koje bi trebale da “zaštite” našu energiju, još više se zapetljavamo, jer taj akt sam po sebi rezonuje na niskoj frekvenciji straha. Najzad, prividno uvjerenje u zaštitu zapravo koristi osobi jer je vremenom dovodi do besmisla, a zatim do razumijevanja, pa i na teži način, da je kompletan potencijal zapravo u njoj, a ne van nje. Da njen integritet je svijetlost i da treba da sjaji dostojanstveno u njemu, a ne da ide u mrak i da se iz njega infantilno štiti. Tako da, ako projektuje tu svijetlost izvan nje, tada stvara podsvijesno uvjerenje u okviru vlastitog uma da nije dovoljna i da mora da projektuje vlastiti integritet izvan sebe, u predmete i “igračke” koje bi navodno trebale da je zaštite.
Zakon privlačenja je uvijek energetski jasan i egzaktan. Prvo moramo postati ista vibracija – tada automatski primamo realnost koja se paralelno emituje i koja je najbliža našoj vibraciji. Da bi promjenili vanjsku realnost, prvo treba da promjenimo unutarnjost i vlastita uvjerenja. Da bi to napravili tehnički preciznim. Ako plačemo i gledamo se u ogledalu, ne možemo uticajem na ogledalo zaustaviti plač. Zato je zaštita od negativne energije u potpunosti beskorisna i neprikladna, jer to mora da krene prvo od nas.
Ako se mi nasmijemo, refleksija u ogledalu nema izbora nego da uzvrati osmjehom. Zato se realnost neće promijeniti dok se prvo mi istinski ne promijenimo.
Autor: Ivan Mirković
