Priroda “negativne” energije u životu

Život je kao oluja. U nekom trenutku nebo izgleda sunčano, a kada trepnemo, u momentu postaje oblačno. Mi se tokom života suočavamo sa prirodom mnogih zemaljskih oluja.  Najzad, ako sve vidljivo počiva na nevidljivom, da bi razumijeli materiju i zemaljske probleme moramo zaći u sebe i spoznati nevidljivo.

Iz duševne perspektive, život nije osmišljen da bude uvijek lijep, nego sadržajan. Ta sadržajnost mu daje ljepotu i mi kroz nju rastemo. Takođe, život nije predviđen da bude lak jer kada bi bio lak, ne bi postojalo ništa zahvaljujući čemu bismo se razvijali. Nekada iz tih naizgled „negativnih“ trenutaka mi zapravo izlazimo mnogo jači, zreliji, svijesniji, uz više razumijevanja koje nam je potrebno da bi napravili sledeći korak i time otvorili novu fazu u životu.

Ta životna dramatika i patnja zaista rotiraju ličnost, daju energiju njenom buđenju i tjeraju osobu da se promijeni u njenoj nutrini. Tako da, svaka životna okolnost, ma koliko bila bolna, je zapravo rukavica izazova bačena iz Univerzuma sa namjerom da potakne da upoznamo taj mikrouniverzum u sebi. Padovi su tako propratni dio zemaljskog putovanja i podjednako su nam potrebni kao i sreća, radost i ljubav.

Naravno, tim ne želim da kažem da treba patiti. Mi nismo ovdje da bi patili. Mi smo ovdje da bi uživali. Međutim proces učenja kako da uživamo je važan – da ne budemo žrtva nekog zbivanja, nego da izvučemo radost iz njega, ma o kom zbivanju da se radi. Tako da, naš odnos prema tome šta nam se zbiva, mnogo je važniji od samog zbivanja. Neke stvari koje su na prvi pogled negativne zapravo sadrže korisne lekcije i važne uvide o kretanju naše svijesti ka sledećem nivou zrelosti i razumijevanja. Ka prepoznavanju kompletnije fotografije koja uvijek treba da se otkrije.

Istina je da neće biti nikakvih trauma i patnje ako se te lekcije savladaju na vrijeme. Steći ćemo razumijevanje. To je smisao traganja, usklađivanja sa univerzumom, prirodnim ritmovima i energetskim zakonima unutar njega. Tako da, vitalni trenutak leži u tome kako se nešto interpretira, a ne da se bude žrtva toga.

Univerzum ne može da nas poštedi teškoća koje nam dolaze u životni tok zato što one predstavljaju dio našeg procesa učenja. To su lekcije koje mi moramo proći i razumijeti kao interaktivni subjekt u tom procesu. Univerzum nekada čeka da se mi iznutra promijenimo, kao što majka čeka svoje dijete da odraste i progovori. Kada mi primimo razumijevanje, zrelost i odgovornost u vezi onog što se zbiva unutar nas, tada se i zbivanja van nas recipročno mijenjaju. Jako je važno da ne zaboravimo lekcije koje smo već naučili.

Energija tih kontrasta neprekidno se zbiva u Univerzumu, na planeti Zemlji, u nama, i van nas. Ona je konstanta u prostoru i vremenu, međutim naš um i svijest nisu. Na tome je potrebno raditi i razumijevanje je vitalno. Najzad, ako osoba dijeli stvari na pozitivne i negativne, nikada se neće odvojiti od tih kontrasta i ekstrema. Neophodno je zagrliti obe energije i istinski razumijeti da imaju dublji smisao koji nam je dat kako bi se mi razvijali. Tada će oba kontrasta biti prožeta dobrom vibracijom i Univerzum nam neće više slati iste lekcije koje treba da naučimo. Taj korak je esencijalan ako želimo da zakoračimo u prikladan tok iscjeljenja koje zapravo nikada i nema kraja, jer uvijek možemo da postanemo napredniji i istinitiji kao duša u tijelu koja zaista živi svijestan život.

Autor: Ivan Mirković