U ranijim tekstovima koji sada već čine trilogiju o nadolazećem Dobu Vodolija, bavili smo se odlikama ovog Doba kroz različite simboličke prikaze. Tako smo u prvom dijelu posmatrali doba Vodolija kroz prizmu mitologije i ezoterične filozofije, da bi drugi dio bio posvećen astrološkoj simbolici nastupajuće promjene. U ovom završnom osvrtu pokušaću da dođem do nekog odgovora na pitanje o kom postoji široka debata među astrolozima, a to je kada će ovo Novo Doba zvanično i početi.
Era Vodolija se smatra duhovnom prekretnicom – za društvo, ali i za svakog čovjeka posebno. Puno je spekulacija o tome kada počinje Era Vodolija. Da li je već počela, da li tek dolazi, ili je čovječanstvo već u sredini Ere Vodolije? Mišljenja su sasvim podijeljena, pa tako Međunarodna astronomska unija (IAU) kao datum početka uzima 2601. godinu, neki astrolozi proglašavaju 2375. kao početak Ere Vodolije, a kao što ćemo vidjeti mišljenja su jednako nekoherentna i među raznim misticima.
Posao nam u ovom pogledu ometa činjenica da tranzicioni period tokom smjene ovako dugih vremenskih razdoblja i sam traje poprilično dugo. U ovom smislu, mišljenja sam da slobodno možemo i ovdje prihvatiti jedan od temeljnih astroloških principa, a to je da kada se neka planeta ili tačka horoskopa nađe u posljednjih pet stepeni jednog znaka, već djelimično poprima karakteristike narednog znaka. Zašto su ovih pet stepeni sada bitni? Upravo zato što se po generalno prihvaćenim astrološkim proračunima tačka precesije ekvinocija sada upravo nalazi na pet stepeni Riba. Stoga, ovo može biti i razlog zašto već sada osjećamo ovu nastupajuću promjenu, i to sve snažnije i snažnije, kako je to već i opisivano, pa smatram da se u biti i ne može odrediti neki fiksni datum ove promjene, već da je u pitanju jedan postepeni tok kog usmjeravaju različite tačke preokreta. Jedna takva je primarna tema ovog teksta.
Ovdje se vrijedi još jednom osvrnuti na tu famoznu precesiju ekvinocija i na šta se ona to zapravo odnosi? Sunce svake godine potpuno obiđe oko zodijaka i vraća se u tačku iz koje je krenulo – proljećna ravnodnevica – i svake godine mu malo nedostaje da u predviđenom roku napravi kompletan krug na nebu. Kao rezultat toga, ono u zodijačkom krugu prelazi ekvator malo iza mjesta na kojem je bilo prošlo prethodne godine. Svaki zodijački znak sastoji se od trideset stepeni i, kako sunce gubi jedan stepen na svakih 72 godine, ono se vraća kroz cijelo jedno sazvežđe (ili znak) za približno 2160 godina (što i predstavlja jedno doba), a kroz cijeli zodijak za 25920 godina. To retrogradno kretanje se naziva precesija ekvinocija. To znači da u toku od oko 25920 godina, što čini jednu Veliku Solarnu ili Platonsku Godinu, svaki od dvanaest znakova zauzima poziciju na proljećnom ekvinociju gotovo 2160 godina, a onda mjesto prepušta prethodnom znaku.
Iz prethodno rečenog, dobijamo važnu informaciju, a to je da jedno astrološko doba traje okvirno 2160 godina, pa da bi znali kada Vodolija preuzima tron bilo bi značajno da znamo kada je počelo doba Riba, i da od te tačke u vremenu odmjerimo 2160 godina. U toj potrazi čini mi se da su mnogi prenebregli vrlo očiglednu referencu, a to je upravo kalendar kojim se čitavo čovječanstvo upravlja. Ovaj kalendar za svoju početnu tačku uzima rođenje Isusa Hrista i označava se kao hrišćanska era, nova era, odnosno vrijeme dijeli na ono prije i poslije Hrista. Kada se prisjetimo da se i dalje aktuelno doba Riba simbolički najbolje poklapa upravo sa hrišćanstvom, to sasvim jasno možemo poistovjetiti pojmove hrišćanska era i doba Riba. Iz ovakve postavke računica bi bila krajnje jednostavna, doba Vodolija počinje 2160. godine.
Zašto je baš religija ta koja je bitna u cijeloj ovoj priči? Po Abu Ma’shar-ovom shvatanju, „religija“ je ono što prethodi formiranju svake vladajuće dinastije i shodno tome, ona je temeljni princip ustrojstva svakog društvenog poretka. Treba istaci da on nigdje ne kaže da ta „religija“ mora biti ne-sekularnog tipa; radi se o jednostavnom objašnjenju da religija inspiriše vjeru ljudi u zakone koji iz nje proizlaze. Ti zakoni zauzvrat omogućavaju i daju legitimitet formiranju dinastija iz kojih se regrutuju vladari. Nakon uspostave religije i njenih zakona, moguće je predvidjeti promjene centara moći između nacija, čak i unutar iste nacije tj. između različitih vladarskih porodica. (1)
Dakle, pravi uzročnici i nosioci najvećih promjena u društvenom uređenju nisu smjene pojedinačnih vladara, već promjene religije koja ima primarnu moć pri uspostavljanju novog poretka. Kada se spomene „religija“ obično smo skloni da pomislimo na neku ezoteričnu doktrinu koja obavezno sadrži koncept „boga“. Ali pri tome se lako zaboravlja da sve ono sto se mora prihvatiti po vjeri predstavlja religijsku doktrinu, bilo da se radi o vjerovanju u neku „visu silu“ ili da su ljudska etika i moral najveći autoritet („demokratija“). Jedna razlika medju ovima je da je jedna sekularnog karaktera, druga nije.
Svjesni ili ne ove bitne činjenice, pojavile su se mnoge ezoterične i druge tradicije, koje su proklamovale svoju religiju ili učenje kao paradigmu novog doba, te da upravo njihova doktrina predstavlja novu svjetsku religiju koja će vaspostaviti doba Vodolija. Mnoge od ovih struja smo opisali u prvom dijelu ove trilogije, kada smo konstatovali da ih u simboličkom smislu ne vidimo kao pogrešne, već kao različite aspekte jedne struje.
Tako je, recimo, Alister Krouli, proglasio da je Novo Doba započelo 8. aprila 1904. g., kada je on od “nebeskih sila” od 8. do 10. aprila primio opskurnu objavu nazvanu Liber Legis (‘Knjiga Zakonâ’), kao “Bibliju” nove epohe. Tada je, po njegovoj interpretaciji, “Eon Ubijenog Boga” (Osirisa) bio smenjen od strane “Eona Krunisanog i Pobedničkog Deteta” (Horusa). U izdanju Liber Legis-a iz 1938. g., u vezi sa dolaskom Horusovog eona, Krouli razmatra: »On vlada sadašnjim periodom od 2.000 godina, počevši od 1904. g. Njegova vladavina svuda pušta korijen. Samostalno posmatrajte nestajanje osjećaja grijeha, porast nevinosti i neodgovornosti, čudne promjene reproduktivnog instikta, sa tandencijom ka biseksualnosti ili dvopolnosti, djetinjasto povjerenje u progres kombinovano sa velikim strahom od katastrofa, protiv koje smo tek dopola bezvoljni da preduzmemo mjere predostrožnosti.” Na sličan način Anton Szandor LaVey je osnovao Crkvu Satane 1966., takođe kao religiju novog eona. Nadalje, teozofi nam preko Alice Bailey saopštavaju da je prema tibetanskom učitelju Đuhal Kulu (Djwhal Khul), iza koga je moćno stajala istočna Hijerarhija “majstora mudrosti”, Vodolija je inaugurisana juna 1945. g. na pun mjesec, kada je u najjačoj energetskoj bazi ispod pustinje Gobi, Hrist-Majtreja preuzeo žezlo moći, postavši navodno Svjetski Učitelj i Voditelj tokom narednih 2.500 godina: »U središtu ovog trougla /= Svjetlosti, Ljubavi i Moći/ Hrist je zauzeo Svoj položaj: od ove tačke počinje Njegovo djelo u doba Vodolije, te će trajati kroz 2.500 godina. Tako je On otpočeo novo doba, pa se na unutrašnjim duhovnim nivoima počela oblikovati nova svjetska religija.« Prema Jungovoj astrologiji 7. februara 1962. smo ušli u eru Vodolija: tada je većina planeta Sunčevog sistema bila grupisana u zodijačkom znaku Vodolija. Tobožnji vidovnjak Džin Dikson (USA) iznijela je stav da je 5. februara 1962. g. rođen veliki Antihrist. U šezdesetim i sedamdesetim godinama XX stoljeća, svakako je došlo do izvjesnog buđenja ljudskog mnoštva, akvarijanski talas je počeo da se osjeća; ali to pokretanje mnoštva bilo je dosta sirovo buntovničko i zanesenjačko, što najbolje oslikava hipi-pokret, koji je uveliko nastojao da opijum i psihodelika postane religija za narode.; u ekscentričnim hipicima koji su anemično i nakaradno imitirali Hrista, neki su vidjeli one koji “pripremaju” dolazak Vodolije u svoj sili.
Sada se vrijedi osvrnuti i na određene metode mundane astrologije, pogotovo tzv. veliku konjunkciju hronokratora – Jupitera i Saturna, koje nam u ovom pogledu mogu dati značajne uvide. Pa tako, u prvom poglavlju prvog dijela „O velikim konjunkcijama“ Abu Ma’shar navodi koje elemente u svrhu mundanih predikcija treba analizirati.
Prvo mjesto/nivo zauzima prelazak tj. povratak JU/SA konjunkcije u znake vatrenog tripliciteta i to je tzv. velika konjunkcija. Abu kaze da se taj novi početak desava u znaku Ar na svakih 960 godina ali ako pogledamo niz konjunkcija hronokratora 7000 godina unazad, vidjećemo da se ona nijednom nije desila u Ar, već su sve bez iznimke bile u Le (osim posljednje, koja se dogodila 1663. u Sag). Ni taj period ne traje 960 godina, vec se radi o razdoblju od 795 do 854 godine.
Međutim, stvarni broj godina je sporedna stvar, bitna je sustinska ideja da povratak konjunkcije hronokratora u znak vatrenog tripliciteta postaje indikator univerzalnog novog početka, korjenite promjene ustrojstva dotadašnjeg poretka stvari. Poslednja takva promjena desila se dakle 1663. godine, pa je zanimljivo uočiti da su nakon nje uslijedile društvene i političke promjene koje se markantno uklapaju u simbolizam Vodolija. Tako su nastupila Doba Razuma, prosvjetiteljstva, te brojne revolucije poput francuske, te nastanka Sjedinjenih Američkih Država, koje se u izvjesnom smislu mogu smatrati epitomom te “nove demokratije” proizašle iz maksime francuske revolucije “Liberté, égalité, fraternité ” koja ujedno i najbolje sumira glavnu ideju vodilju u tom vrlom novom svijetu. Tu su još i industrijska revolucija koju je u samo par stotina godina naslijedio ogroman proboj i napredak nauke i tehnologije pa sve do kvantne fizike i informatičkog doba kojem danas svjedočimo. No ipak, ova “nova demokratija” suočava se sa brojnim nedaćama pa ne možemo sasvim uzeti da je to ta nova religija predstojećeg doba.
Na drugom su nivou tzv. srednje konjunkcije tj. one koje prelaze iz tripliciteta u triplicitet, što predstavlja promjenu u razdoblju od 179 do 238 godina, koliko traje serija od 12-13 konjunkcija hronokratora u znacima istog tripliciteta. Pomenuti indikator daje informacije o dešavanjima u religijama, kraljevstvima i dinastijma, te najavljuje rađanje neke nove religije ili dinastije. Drugi nivo je sadržan u prvom a ne obrnuto; prvi daje indikacije o drugom, ali drugi ne može dati indikacije o prvom sto ukazuje na jasan hijerarhijski princip na kojem počiva ova teorija – saglasno filozofiji astrologije u cjelini. Posebno je zanimljivo da se takva promjena, odnosno prelazak velike konjunkcije u vazdušni triplicitet, dešava upravo na zimsku kratkodnevicu 2020. godine i to upravo na 0 Vodolije!
Šta bi sve ova promjena mogla da donese? U smislu prethodno rečenog, smatram da vrijedi podsjetiti da je ulazak ove konjunkcije u vodeni triplicitet, tačnije u Škorpiju, doveo do rađanja nove religije – i to Islama. Možemo li onda i ovu sledeću takvu konjunkciju, doduše ovog puta u vazdušnom triplicitetu, tumačiti kao predskazujuću za pojavu jedne nove religije ili uopšte nove doktrine koja je tako neophodna i za doba Vodolija? Ono što u izvorima astrološke tradicije možemo pronaći jeste da Abu Ma’shar daje i pregled snage konjunkcija u zavisnosti od znaka u kojem se desavaju a objašnjava i kako se prelazak konjunkcije u novi triplicitet generalno odražava na geografsko pomjeranje centara moći/uticaja. Konjunkcija u vazdušnom triplicitetu simbolizuje izdizanje naroda sjevernih predjela, gdje je po indikacijama najjača ona u Vodoliji, srednja je u Vagi a najslabija u Blizancima. Kako se konjunkcija događa u Vodoliji, u tradiciji se ovaj znak konkretno vezuje za sljedeća područja: prema Ptolomeju, Azijska Rusija, šira oblast oko rijeke Amu Darje na sjevernoj granici savremenog Avganistana, Tadžikistan, Uzbekistan i Turkmenistan sve do Aralskog mora, Arabijsko poluostrvo, cijela Istocna Afrika. Prema Vetiju Valensu pod Vodolijom su: Crveno more i Egipat, Sirija, Irak, Libija i sjevero-istok Evrope iznad granica antičke Trakije. Isti djelovi SAD i Kanade pripadaju u potpodjeli ovom znaku, iako su u glavnoj u vatrenom trigonu. Jednako tako svi sjevero-istočni djelovi bilo koje geografske cjeline se mogu dodijeliti vazdušnim znacima tako što sjeverniji djelovi uvijek pripadaju Vodoliji, južniji Blizancima, a Vagi najistočniji.
Uopšte uzev, to bi bile neke oblasti u kojim bi se mogle desiti značajne promjene koje će u najvažnijem formulisati glavni tok strujanja nastupajućeg novog doba Vodolija. Ovim ne želim da proklamujem 2020 kao godinu početka doba Vodolija, već samo ističem ovaj važan simbolički prikaz kao posebno indikativan u odnosu na novo doba. Bez namjere da se bavim nekim krajnje apokaliptičnim scenarijima, ipak smatram da je bitno imati na umu da su varijacije zaista mnogobrojne – to može biti zaista rađanje nove svjetske religije, stvaranje novog bloka ili saveza država, možda rođenje novog lidera, neko revolucionarno naučno otkriće i slično. Sam modalitet i nije tako važan, koliko da će to nešto suštinski u cjelosti i odlučujuće usmjeriti razvoj čovječanstva prema simboličkim predstavama vodolijanskog doba, o čijim odlikama je bilo riječi u prethodnom dijelu. Upravo kroz tu simboliku i odlike, uz navedene geografske i formativne reference možemo i pratiti dešavanja u tom periodu posle 21.12.2020. jer će navedena promjena predsavljati upravo njihovu najsnažniju sublimaciju. Odnosno ta neka nova religija ili doktrina imaće sve prethodno opisane odlike i nastaće među narodima sjevera, i predstavljaće čini mi se do sada najvažniji impuls u odmotavanju prelaska u doba Vodolija. Tako će se stvoriti plodno tlo za nastanak novih arhetipova, mitosa, novih urbanih legendi uz obnavljanje drevnih ruralnih legendi koje će otvoriti portal ka nečemu ipak misterioznom koje se ne da precizno opisati nama znanim riječima pa ga tražimo kroz ovaj njemu srodniji jezik simbolizma. Proces postepenog otkrivanja ovog duhovnog impulsa je i kolektivan i individualan, i obilježavaju ga razne tačke preokreta. Čovječanstvo kao cjelina prolazi kroz taj proces, isto kao i svako individualno ljudsko biće. Shodno tome, ovo moje zapažanje može biti samo još jedna od takvih tačaka, koja u krajnjem i ne mora imati tako odlučujući uticaj, mada, usled vremenske reference i simboličkog značaja, svakako djeluje da će imati do sada najsnažniji upliv.
Autor: Željko Tomović
