Pluton je bog podzemlja, vladar Škorpiona. U natalnoj karti, predstavlja višu oktavu Marsa. On je malo nebesko tijelo, ali bila bi velika greška potcjeniti ga, jer njegove energije predstavljaju podsvijesne sile, koje vladaju svime što je „ispod površine“. On je planeta smrti i ponovnog rođenja. To je kraj svih stvari i Sudnji dan. Smješten tako daleko od Sunca, on je misteriozan i tajanstven. Otkriven tek 1930. godine, Pluton vlada masama, ekstremnim nasiljem, a njegovo otkriće nagovjestilo je brutalnost Drugog svjetskog rata i traumatičnu stranu dvadesetog vijeka.
Prividno se kreće unazad na nebu, gledano iz zemaljske perspektive i provodi oko četrdeset posto svog vremena u toj retrogradnosti. Ako se Uran slomi i Neptun se rastvori, Pluton uništi – on je energija uništenja i transformacije za Neptunovu maglu i Uranove munje. Pluton tako pokriva sve, od podzemlja, do smrti, zlostavljanja, kontrole, besmislenog gubitka. Može donijeti katastrofe i traumatična iskustva u kući u kojoj se nalazi. On izaziva pojedinca da dođe do srži tamne strane, uništi negativne stvari i izazove iscjeljenje i transformaciju. Tim prije, jer i Škorpion kojim vlada traži konačnu transformaciju, unosi snažan magnetizam, i želi da iskoristi tu negativnu energiju i pretvori je u pozitivnu.
U grčkoj mitologiji, Had je bio bog podzemlja koji je izuzetno bogat. Rimljani su zato boga Hada nazvali Pluton (lat. Plūtōn; grč. Πλούτων) što takođe ima istu konotaciju (ploutos).
Tako da, on zaista predstavlja boga izobilja i blagostanja, svih vrsta bogatstava – duhovnog, nevidljivog svijeta istine u zagrobnom životu (osma kuća), i materijalnog, uz pomoć svoje žene Persefone (druga kuća koja leži nasuprot osmoj).
U tom činu leži i dodatno podsjećanje na Kapiju Hada, kroz mit o bogu Hadu koji je oteo Persefonu od njene majke Demetre, da bi je doveo u podzemlje i posjedovao zauvijek.
Najzad, uprkos tome što riječ „Had” danas ima lošu reputaciju zbog negativne povezanosti između boga Hada i pakla, to je zapravo samo religiozno i dogmatsko iskrivljenje tih pojmova. Riječ „had“ na starogrčkom jednostavno znači „nevidljiv“, a korišćena je za identifikaciju dva koncepta: „mjesto“ – Had, nevidljivi podzemni svijet – i „božanstvo“ – kralj tog nevidljivog Podzemlja.
On nema negativna značenja, ni manje ni više od ostalih božanstava, koja isto tako imaju pozitivne i negativne konotacije. Had je tako kralj kompletnog zagrobnog života: pakla (Avernus) i raja (Elisium).
U skladu sa tim, osma kuća predstavlja njegovu prirodnu kuću i personifikuje kapiju podzemnog svijeta, skrivene oblasti ljudske psihe (ispod horizonta), i nevidljive (had) izvana. To je mračno i misteriozno mjesto. Područije sumnji, misterija, rizične volje koja želi da se otisne u nepoznato. Oko nje se nalazi aura neizvjesnosti i onostrane atmosfere koja personifikuje nepovratno, nepromjenljivo, neopozivo i vlada sudbinom. Povezana je sa smrću, traumom, seksom, intenzivnim transformacijama na mentalnom nivou, razmišljanjem o najdubljim misterijama života. Njom je obuhvaćeno i sve ono što je tužno, zastrašujuće, što izaziva strah i ledi krv. Ono što je nepoznato, nekonvencionalno i neobjašnjivo. Ciklus ponovnog rađanja praćen vremenom i konačnim propadanjem, njene su konstante.
Najzad, njoj nije lako pristupiti, jer kao vodena kuća, reflektuje nesvijesno – ono što je podsvijesno i skriveno. Ona je zato puna tajni. Međutim, te tajne se mogu otkriti samo kada osoba doživi traumu i bol. Ali ta patnja upravo koristi da se zatim prekine dramatično, nezdravo, i otpusti ono što više ne služi.
Sa druge strane, Pluton predstavlja prinudu, želju da se osoba suoči sa mrakom, strahovima i nepoznatim, ali i odbojnost. On je istovremeno posjednut željom i odbačen od nje, jer veoma dobro zna da opasnost leži u onome što želi od mraka, a to je zapravo konfrontacija sa samim sobom.
To privlačenje sopstvene tame, poziva osobu da se suoči sa njom. Zato od nje traži da unese svijetlost u nju (zrelost, svijest i razumijevanje) da bi je preobrazila. Ukratko – Pluton u 8. polju, (ali i u blio kojem drugom gdje se zatekne), ima za cilj da ubije svoje demone. Te veze za osobu mogu biti prilično transformativne i osnažujuće. U protivnom, što se osoba jače opire tom zovu, to više pati, jer njegov poziv zapravo nikada ne prestaje. Zato Pluton traži gubitak kontrole nad tim. Tako da, njegova lekcija je sledeća: Prihvatiti svoju tamu, zaroniti u nju duboko, iznijeti je na površinu i zatim pridobiti nazad moć kroz hrabrost i svijesno suočavanje.
Autor: Ivan Mirković
