Kao što u makrokosmosu postoji tačan i logičan red, tako i čovjekovo tijelo i um (mikrokosmos) podliježu istim zakontostima. Energetski zakoni na makronivou djeluju po prirodnim tokovima kretanja planeta, a na mikronivou, kroz ljudske potencijale.
Čovjekovi unutarnji ritmovi su blisko povezani i u koordinaciji sa njegovim vanjskim okruženjem. U ljudskom tijelu se zbivaju kao biološki procesi, a van tijela kao planetarni uticaji. Na tim uvidima, mi sami kreiramo vlastitu realnost – najprije unutarnju, a zatim i vanjsku. Mi kao mikrokosmos, ako nešto postignemo unutar tijela i uma, to će djelovati i izvan njih.
KRETANJE
U univerzumu sve je u konstantnom pokretu, od galaksija, zvijezda, planeta, atoma, sve orbitira. Zemlja u tom ritmu daje i prima nazad. Probuđen čovjek živi po tim impulsima univerzuma, prati njihov ritam i usmjerava se po njima. Za takvog čovjeka priroda je uvijek nježna. Ona je ogledalo mikrouniverzuma i zato gleda i voli tog čovjeka koji je u umu probudio njene potencijale.
RITAM
Kompletna Vasiona je na makronivou i mikronivou prožeta ritmom. Van čovjeka, taj ritam se iskazuje periodičnim i amplitudnim kretanjima zvijezda i planeta. A u njegovom organizmu preko bioritmova, kucanjem srca i disanjem. Kada dišemo, priroda tog ritma diše kroz nas.
KONTRAST
Priroda kontrasta udružuje, usklađuje i prilagođava mikro i makro elemente prirode. Odvija se u ritmu. U njoj, sve stvari teže da se zagrle. Na primjer, muško i žensko, dan i noć, plima i oseka, biljojed i mesožder, rađanje i umiranje, ljubav i mržnja… U tom matematičkom zakonu uzročnosti leži nužna dijalektika prirode koja je istovremeno divna i okrutna. Te veze su neraskidive. Parovi polariteta se zaista teže povezati, dotaknuti tačku koja ih ritmično navodi prirodnoj harmoniji. Kao što se energija i materija teži povezati u čovjekovom umu, tako se i parovi kontrasta moraju vezati u njemu, zarotirati. U njemu, energije moraju da se svedu na zajednički ekvivalent. Samo tako čovjek može zaista dozreti.
Najzad, nezreli um čovjeka se uvijek zbiva u polaritetu sa nadumnom istinom prirode koja djeluje na njega.
AKCIJA I REAKCIJA
Zemlja je privukla jabuku, ali i jabuka je privukla zemlju. Jedna energija reaguje na drugu. Ništa se ne zbiva nesmotreno, sve posjeduje akciju i reakciju. Uticaji ovog zakona katkad mogu da zakasne zbog relativnosti vremena, ali nikad ne mogu upotpunosti izostati, jer taj zakon drži sve akorde zbivanja u prirodi. On ustrojava prirodu i njene tokove. I život čovjeka se zbiva između tih reakcija. One mu koriste kao protivteža i čuvaju njegov um od krajnosti i istosmjernih očekivanja. On dozrijeva u razumjevanju da tako mora biti, da samo kroz amplitudu akcije i reakcije njegova ličnost može zaista spontano dozrijeti.
Ako je čovjek odsječen od tih tokova na mikronivou, on trpi sukobe na nivou uma, a ako se to prenese na makronivo, sukobi seodvijaju sa kompletnom prirodom.
Čovjek nerijetko biva upleten u taj rebus univerzuma. On ih doživljava kao zagonetke prirode, pritom i ne znajući da pliva unjima. Tokovi (zakonitosti) univerzuma kojima je potčinjen čovjek najprije se mogu uvidjeti u njegovim direktnim konfliktima sanjima i u pokušajima da se od njih izbavi. Mi tokom tendencije izbavljenja od nekog prirodnog zakona, umjesto njega počinjemoda stvaramo drugi, i to u okvirima uma. Mi izbjegavamo jedan uticaj, a približavamo se drugom. A tako se zapravo zapetljavamo iopiranjem ne dajemo energiji pravilan protok. Mi kao energetski tok se trebamo prilagoditi tim prirodnim zakonima, jer oni važe umaterijalnoj dimenziji. Dok to ne realizujemo, zakoni će upravljajti nama, a ne mi njima.
Ta dijalektika se odvija po preciznim i referentnim počelima. Priroda se ne može odvojiti od tih zakona koji je drže, pa tako ni čovjek to ne može. Da bi se čovjekova ličnost zaista iskristalisala, njegova kompletna posmatranja u prirodi moraju biti zasnovana na razumjevanju datih zakona. Zato je rad na objektivnom upoznavanju prirode realnosti neophodan. Upoznavanjem objektivne prirode realnosti čovjek poima i zakone koji rukovode njegovom prirodom. U njima dozrijeva čovjekova ličnost, a toj kontemplativnoj ideji nas duša zapravo i usmjerava.
Autor: Ivan Mirković
Ukoliko želite da se upoznate sa Ivanovim radom, pogledajte njegov profil u okviru našeg holističkog adresara:
