Kada god gledamo u zvijezde, u makrouniverzum, mi opažamo i mikrouniverzum, nutrinu vlastite esencije unutar tijela i uma. Taj poredak u prirodi čovjekove oči samo donekle vide.
Tako da, unutar univerzuma postoje galaksije, a u okviru njih nebeska tijela (planeta Zemlja) sa živim bićima (ljudskim bićima) koja posjeduju vitalne organe koji su opet sačinjeni od ćelija, a one od molekula, unutar kojih postoje atomi sa orbitirajućim energetskim nitima elektrona, protona, neutrona, kvarkova, neutrina…
Postavlja se pitanje, gdje je konačni kraj energetske minijaturizacije i konačne materijalizacije? Iz navedenog, mi vidimo da se univerzum zapravo prikazuje svijesnom posmatraču kao fraktalna projekcija. Da se u njoj elementarni modeli energije i informacije preslikavaju poput umanjenjenih hologramskih kopija.
Fraktal zapravo predstavlja energetski uzorak koji se može primjetiti u prirodi. Matematički dizajn fraktala može se pretočiti u prikladnu funkciju koja omogućava da je fraktal uvijek nepromjenjiv, dok se njegovo kretanje i umnožavanje neprekidno mijenja. Za razliku od njega, model holograma tehnički predstavlja trodimenzionu fotografiju nastalu razdvajanjem laserskog zraka. Njegovi djelovi (kopije) sadrže potpuni prikaz njegove ukupnosti kojoj zaista i pripadaju.
Veza mikro i makro univerzuma. Lijevo, moždani neuron pod mikroskopom, i teleskopska fotografija univerzuma. Sredina, rađanje ćelije i umiranje zvijezde. Desno, oko pod mikroskopom, i teleskopska fotografija međuzvjezdane prašine.
Da bi modelirala atome elemenata trave, stijena, krošnji drveta, u poznati vid materijalnog opažanja, jezik materije se koristi uzajamno sličnim obrascima koji se neprekidno ponavljaju. Taj prirodni proces se zbiva od finijeg ka grubljem, dok ne postane opažen čulima i doživljen kao materija. Zapravo, kompletan univerzum u njegovoj nutrini predstavlja kretanje energije i informacije. Jedina razlika izmedu materijalnog tijela i na primjer, drveta, je energija i informativni sadržaj u njoj. Na materijalnom nivou, ljudsko tijelo i drvo su napravljeni od istih hemijskih elemenata. Ugljenik, vodonik, kiseonik, azot, i drugi elementi.
Transformacija kompletnih materijalnih oblika koje vidimo u prirodi se zbiva uslijed protoka informacija kroz različita vibratorna polja iz viših, suptilnijih dimenzija na niže. A to zapravo ukazuje da kompletno postojanje i zbivanje u materiji ima vlastiti finiji vid.
Najzad, premda je moderno govoriti kako materija predstavlja vid Mãyã-e, jer je njena prirodnost u kojoj živimo subatomska, za ljudsko materijalno tijelo – sve dok postoji u materijalnom frekvencijskom opsegu, energija materijalne dimenzije predstavlja njegovu istinsku realnost iz koje može da primi direktne utiske. U njoj, materijalna tijela predstavljaju grublji vid te energije, dok energije uma i emocija predstavljaju finiji vid energija u pokretu.
U toj konačnoj fotografiji, Mi predstavljamo refleksiju inteligencije Univerzuma, neraskidivu vezu mikro i makro prirode.
Autor: Ivan Mirković
