Umor i problemi sa spavanjem postali su moderna epidemija. Statistički podaci pokazuju da sindrom kroničnog umora pogađa preko 50% populacije, a svaka treća odrasla osoba starija od 65 godina osjeća ozbiljno nisku razinu energiju. Srećom, postoji mnogo načina na koje možemo povećati svoju prirodnu energiju i živjeti život pun energije i vitalnosti, čak i kako starimo.
Kao glavne čimbenike razina energije u tijelu možemo izdvojiti ova 3 faktora: zdravlje mitohondrija, nutritivna primjerenost/deficiti, zdravlje mozga. Zapravo, možemo reći da postoje 2 glavna regulatora energije u našem tijelu, mitohondriji i mozak. Njihova će funkcionalnost dobrim djelom ovisiti o nutrijentima na raspologanju.
Unazad nekoliko godina zadnja istraživanja pokazuju da su glavni uzrok nižih razina energije disfunkcionalni i oštećeni mitohondriji. Mitohondriji su energetske centrale u tijelu. Malena sunca našeg tjelesnog kozmosa. Svaka stanica tijela sadrži 500 do 2000 ovih malenih energetskih mašina.
U tijelu imamo više od 100 000 bilijuna mitohondrija, a svaki sadrži 17 000 malih linija za sastavljanje ATP-a. U mitohondrijima se događa metabolizam. Dakle, kada naši mitohondriji ne rade ispravno, metabolizam radi manje učinkovito. Tada ne proizvodimo dovoljno energije u obliku naše tjelesne energetske valute ATPa.
Mitohondriji su zaista važni, a nažalost mnogi napadači mogu ih oštetiti, uglavnom kroz nekontrolirani oksidativni stres. Problemi nastaju jer su ti moćni proizvođači energije vrlo osjetljivi i lako se oštećuju.
Kad su oštećeni, patimo od niske energije, umora, gubitka pamćenja, sluha, bolova, i još mnogo toga. Umor je najčešći simptom slabo funkcionirajućih mitohondrija i to je razlog zbog kojeg se osjećamo iscrpljeno kako starimo dok nam broj i funkcija mitohondrija opada zbog životnih navika.
Pad kvalitete i aktivnosti mitohondrija povezan je s preuranjenim starenjem i s razvojem širokog spektra dobnih bolesti. Mitohondriji pridonose određenim aspektima procesa starenja, uključujući staničnu senenciju (starenje), kroničnu upalu i starosno opadanje aktivnosti matičnih stanica.
Ako želimo povećati razine energije u tijelu na prvom nam mjestu treba biti izbjegavanje mitohondrijskih toksina. Mnogi lijekovi i toksini iz okoliša narušavaju funkcije mitohondrija.
Mehanizmi djelovanja razlikuju se ovisno o pojedinim toksinima, a uključuju izravnu inhibiciju lanca prijenosa elektrona, povećano stvaranje reaktivnih vrsta kisika, oslabljen transport mitohondrijskog proteina, inhibiciju replikacije mitohondrijske DNK ili neku kombinaciju ovih mehanizama.
Mitohondrijsku membranu naglašeno remete elektromagnetska polja umjetno stvorena od ruke čovjeka. EM zračenje uzrokuje da nakupljamo teške metale na membranama centrala koji zatim privlače plijesan koja se njima hrani. Mnogi virusi posebno ciljaju naše generatore energije, što uzrokuje ogroman pad u proizvodnji energije.
Ključni dio slagalice zašto su nam razine energije visoke ili smo kronično umorni po pitanju mitohondrija su:
1. GUBITAK MITOHONDRIJA (smanjuje se njihov broj)
Nedostatkom stimulacije biogeneze mitohondrija. Istraživanja pokazuju da ljudi u dobi između 40-70g izgube polovicu kapaciteta mitohondrija, drugim riječima izgube pola kapaciteta za proizvodnju energije stanica. Zašto? Ne stimuliraju dovoljno proizvodnju novih i povećanje postojećih mitohondrija.
2. MITOHONDRIJSKA DISFUNKCIJA I OŠTEĆENJE
Procjenjuje se da gotovo 50% ljudi ispod 40 godina ima preuranjenu mitohondrijsku disfunkciju, a iznad 40te taj se broj znatno povećava. Do toga dolazi akomuliranjem štete nastale stilom života. Npr. kada dođe do oksidativnog oštećenja membrana mitohondrija, smanjit će se učinkovita proizvodnja energije.
Kako se šteta akomulira, mitohondriji postaju sve manje učinkoviti u proizvodnji energije, a proizvode više slobodnih radikala.
Mitohondrijska disfunkcija utječe na mnoga stanja, uključujući kardiovaskularne bolesti, neurodegenerativne bolesti, poput Alzheimerove, Parkinsonove i Huntingtonove, depresiju, ADHD, kronični umor, fibromialgiju, dijabetes tipa 2, kao i na druge tegobe tipično povezane sa starenjem, poput gubitka sluha i vida.
3. GAŠENJE MITOHONDRIJA (zauzimanje obrambenog stava umjesto generatora energije)
Mitohondriji reguliraju naše energetske razine prema načinu življenja. Previše stresa uzokovat će da se prebace na obrambeni modalitet.
Dakle dva su bazična razloga zašto smo kronično umorni. Pod jedan je ukupno tjelesno opterećenje stresa (psihološki, emocionalni, toksini, poremećaj cirkadijskih ritmova, loša prehrana, infekcije, problemi sa crijevima..) i pod dva je naša fiziologija (koliko smo otporni na stresore) u čijoj su srži naši mitohondriji.
Mitohondriji će ili biti u stanju proizvodnje energije u zdravom okruženju ili u stanju zaštite/obrambenom stavu u nezdravom okruženju. Oni su kontrolori razina otpornosti. Naša mogućnost da se adaptiramo i nosimo sa stresom je u direktnoj vezi s količinom naših mitohondrija.
Otpornost na stres paralelna je sa zdravljem naših mitohondrija. Što više mitohondrija imamo, to je veća vaša sposobnost prilagodbe i rješavanja stresora. Kako su stresori sveprisutni u modernom svijetu i vrlo ih je teško izbjeći, prednost je imati veće, bolje (u smislu funkcionalnosti) i više mitohondrija.
Što se bolje odupiremo stresu veće su razine energije. Pozitivan lanac reakcija. Ako su vam niske razine energije to vjerojatno znači da su vam mitohondrije previše u stanju zaštite umjesto proizvodnje energije.
Kako poboljšati funkciju mitohondrija?
Stimulacijom mitohondrijske biogeneze, promjenom modaliteta rada na stvaranje energije smanjenjem i neutralizacijom stresa, regeneracijom mitohondrija (fizički/strukturalni popravak tih organela).
Želimo veće i više mitohondrija, popraviti i zaštititi njihovu membranu i DNK, napuniti razine NAD+, izgraditi antioksidativni sustav naših mitohondrija te osigurati kofaktore za proizvodnju energije.
Za membranu mitohondrija koriste se fosfolipidi, astasanktin, kurkuma, melatonin itd. NAD+ stoji za nikotinamid adenin dinukleotid. To je koenzim koji se nalazi u svim živim stanicama. NAD se koristi za pokretanje metabolizma omogućavajući mitohondrijima da hranu koju jedemo pretvore u energiju koju naše tijelo treba da održi sve svoje funkcije.
Također popravlja oštećenu DNK, učvršćuje obrambeni sustav stanica i postavlja cirkadijski ritam. Međutim, količina NAD+ u našem tijelu prirodno pada s godinama. Smatra se da niže razine NAD+ narušavaju biološke funkcije važne za zdravlje, što može pridonijeti dobnim bolestima.
U njegovoj regeneraciji pomažu nam citrusni bioflavonoidi, resveratrol, kvercetin, N-acetil-cistein (NAC), niacin,nikotinamid i drugi.
Rezultat BIOGENEZE mitohondrija je povećanje broja i veličine mitohondrija unutar stanice, što znači povećani kapacitet za proizvodnju energije ili ATP-a.
Na biogenezu mitohondrija utječe eustres ili „pozitivan“ stres poput vježbanja, ograničenja kalorija, cirkuliranje hranjivih tvari, izloženosti hladnoći, izloženosti toplini, hipoksije (privremen nedostatak kisika), UV svjetla, određenih fitonutrijenata i ksenobiotika, kao i crvenog/infracrvenog svjetla. Mitohondrijska biogeneza usporava starenje, povećavajući kapacitet za proizvodnju energije.
Poboljšanja u proizvodnji energije, pak, mogu imati dalekosežne koristi – od povećane dugovječnosti do poboljšane iskorištenosti energije i zaštite od slobodnih radikala. Zdravo starenje uključuje to da se naše stanice selektivno riješe neispravnih mitohondrija (mitofagijom) i zamijene ih mitohondrijskom biogenezom novima, s boljim učinkom.
Hormon štitnjače (T3) ima snažan učinak na mitohondrijsku biogenezu i stanični oksidativni kapacitet. Podržavanje zdrave funkcije štitnjače važan je dio poboljšanja ukupnih performansi mitohondrija i njihove biogeneze. Hormeza je biološki proces karakterističan za mnoge vrste pa tako i nas ljude. Govori o tome kako niske doze toksičnih/štetnih tvari stimuliraju tjelesne sustave zaštite i popravka.
Hormeza je postupak u kojem izlaganje niskoj dozi kemijskog sredstva ili čimbenika okoliša koji šteti u većim dozama izaziva adaptivni blagotvoran učinak na stanicu ili organizam. Vježbanje je jedan od primjera hormetičkog stresa. Drugi uključuju post, ksenohormetine (određena fitokemikalija koja se nalazi u hrani npr. polifenoli, glukozinolati i sl.) i ksenobiotike.
Hormetički princip pak vrijedi i za kontaminante hrane poput mikotoksina i dioksina, te tvari koje nastaju preradom poput akrilamida. Oni djeluju proizvodeći privremeni stres koji pokreće tjelesni odgovor na opasnost od stanica (CDR – celll danger response), koji zatim potiče prilagodbe koje grade našu adaptabilnost i otpornost na druge stresore.
Nastavak sledi…
Autor: Neven Kos
