Prvi deo teksta Izolacija možete naći ispod:
KAKO ĆELIJA POSTAJE USAMLJENA, IZOLOVANA?
Tako što dolazi do kolapsa (izolacije) komunikacijske mreže! Naš svet funkcioniše i održava se posredstvom komunikacije. Komunikacija je apsolutno neophodna!
Svet bi bio nezamisliv bez nje! Zar nije onda logično zaključiti da i naša tela funkcionišu na isti način!? Mikrokosmos – makrokosmos!
Uzmimo primer telefona…
Ukoliko ste previše udaljeni od tornja, dolazi do gubitka signala kao i mreže.
Sa telefonom je i dalje sve u redu, nije pokvaren, funkcioniše normalno, svi delovi su i dalje tu…samo je izgubio vezu sa tornjem, sa višim organizmom.
Možemo primetiti da ne obavlja razgovor telefon, već se razgovor obavlja putem mreža, zar ne!?
Sa našim telom je podjednaka priča…
Sve dok je komunikacijska mreža očuvana, sve je u redu – zdravi smo!
Komunikacija se odvija na način da signali putuju od jedne ćelije do druge putem spojnica odnosno optičkih kablova koji čine mrežu kablova od nekoliko hiljada u vidu malenih cevi koje se prostiru od jedne ćelije do druge.Tim putem signali i informacije putuju zaštićene od ekstracelularne sredine koja je vrlo promenjiva.
Kada počnemo da izolujemo te ćelije pomoću raznoraznih toksina koji razbijaju te spojnice među ćelijama, nastaje izolacija ćelije.

Alkohol je inače jedan od prvih koje smo razvili i koji je stvorio uslov za izolaciju ćelije kao i nas samih.
Razmislite malo o sledećem…
Zašto ljudi uistinu konzumiraju alkohol?
Odgovor bi bio, kako bi se izolovali od svojih čula!
Oni doslovno žele izolaciju kako bi smanjili nivo stres, stvorili kratak odušak od nečega neprijatnog, bolnog, stresnog, teškog i sličnog što im se dešava u životu.
A šta time zapravo radimo, na dubljem nivou!?
Upotrebljavamo toksine protiv našeg identiteta, protiv sebe… Protiv više inteligencije, hiperinteligencije…
Kako bi se izolovali i to sve zbog iluzije koja nam stvara osećaj da smo sami i odvojeni od same sile, inteligencije života!!!!!
Koliko pogrešno, nepotrebno, besmisleno i tužno, zar ne, izolacija!?
Takođe, upotrebom glifosata, herbicida koji je antibiotik smo dokazali veličinu ljudske gluposti i uspeli da dovedemo planetu kao i našu biologiju do kolapsa uništivši mikrobiom.
Eureka momenat i najvažnije otkriće ove decenije jeste da nije centar čovekovog zdravlja ljudska ćelija već bakterija!
To nam pokazuje da nas ne vodi endokrini sistem već bežična komunikacijska mreža, redoks signalna hemija i inteligencija svetlosne energije koja se pomera od ćelije do ćelije.
Redoks hemija i svetlosna energija su načini na koji bakterije komuniciraju sa ljudskim ćelijama i mitohondrijama.
Tako, na primer vaskularne ćelije govore bakterijama one mitohondrijama koje govore nazad ćelijama. Funkcionišemo zahvaljujući toj harmoniji razgovora i razumevanja kompleksnog ekosistema unutar nas.

Spojnice u vidu optičkih kablova su fizička, čvrsta konstrukcija između ćelija i one čine ekstracelularni matriks mikrobioma unutar svakog organa pa čak i mozga.
Redoks signalizacija je bežični oblik koji se odvija unutar ćelija pomoću bakterija.
I na ovom mestu smo pogrešili jer čak ni mozak nije sterilan!
Oštećen mikrobiom vodi do kolapsa komunikacije.
Priroda je tako dizajnirala naša tela da onog momenta kada izgubimo mikrobiom, gubimo i sopstveni identitet.
Onog momenta kada se komunikacija naruši počinju da se javljaju simptomi odnosno bolesti.
Naša fiziologija je REZULTAT te lepote života u nama, a ne obratno!
Života koji u svakom momentu teži komunikaciji, adaptaciji, kokreaciji između vrsta. Života koji leži u povezanosti – u celini.
KOLAPS SISTEMA dovodi do bolesti, a ne neki spoljašnji faktor!
Ukoliko sistem funkcioniše u harmoniji tada ništa ne može da utiče na njega!
Bolest je nedostatak zdravlja! Nije nešto što dolazi i napada nas, ubija, nešto protiv čega treba da se borimo.
Ona je samo pokazatelj da fokus treba da usmerimo na povratak ka zdravlju!
A zdravlje se može definisati kao očuvana komunikacija na ćelijskom nivou koja odoleva svakom vidu toksičnosti.
Današnji socijalni stres, izolacija i hemikalije kojom se prskaju vazduh, zemljište, voda, hrana, kojom se prsakamo svi mi, alkoholi, dezificijensi, pesticidi, teški metali…
Pravi su RECEPT ZA KATASTROFU!
Jer, da ponovimo…
Celularna izolacija je ključni mega razlog i jedina bolest koja postoji na ovoj planeti!!!
Autor: Marina Francišković