Stoj kako stojiš
Tren u kojem napustiš ideju o savršenom položaju pun je radosti i slobode.
Zamislite da iz nekog razloga samo promatrate sat joge. Iako se isprva čini da su svi vođeni istom idejom, ubrzo otkrivamo dvije logike: učiteljsku i učeničku.
Učitelji se orijentiraju vizualno, prate stoje li ljudi paralelnih stopala, jesu li im pogrbljena ramena ili nagnuta zdjelica, pa uputama nakratko zadovoljavaju vanjsku naučenu formu . Vježbači se spremo povinuju, ionako su došli da ih netko nauči pa i ispravi.
Za razliku od učiteljevog, vježbačev doživljaj joge ne počiva na viđenom, već na osjećaju za tijelo u prostoru, za odnose udova i zglobova.
Ulaskom u položaje otkriva mu se unutrašnjost tijela, primjećuje dotad skrivene napetosti, u doživljaju tijela primjećuje neka područja jasno, do u detalje, a neka uopće ne.
Na grupnim satovima nemoguće je pomiriti što učitelj vidi s onim što učenici osjete.
Struktura sata, pogotovo koreografiranog, diktira tempo u kojem voditelj ne stiže objasniti promjenu koju bi vježbač trebao doživjeti ako slijedi upute.
Oni mogu jedino napraviti kako im se kaže i vjerovati da je to za njihovo dobro.
Za stopalo rotirano prema van ili unutra obično se proziva rotatore kuka. Ponekad je specifična građa potkoljenice i skočnog zgloba odgovorna za neusporedna stopala.
Inzistirati na paralelnom stajanju da se bude bliže idealnom tijelu, u takvim će slučajevima biti neugodno i potencijalno štetno.
Ramena unazad, iznad kukova ili u ravnini s ušima, na jedan zupčanik iza, koliko promašenih uputa… Promotrite kako izdišete držite li tako ramena.
Gdje ste napeti, što ste opteretili da se pričinjate što širi u ramenima, što jači? B.K.S.Iyengar pozirajući nadima prsni koš kao da mu o tome ovisi život.
Također, ima li takav položaj ramena smisla za ruke koje skoro svo vrijeme provode ispred trupa?
Nagib zdjelice ne ovisi samo o tonusu mišića, nego i o građi kralježnice. Ako nemamo rendgenske oči, ne možemo znati kako podvlačenje repa utječe na intervertebralne diskove.
Naravno, trpi li netko bolove zbog neodgovarajućeg tonusa, postoji mjesto da se to utvrdi i propišu korektivne vježbe.
Na grupnom satu radimo opće stvari. Stojimo kako stojimo, primjećujemo, istražujemo.
Ne namještamo se na brzinu niti ne glumimo idealizirane položaje. Neka prostirka bude mjesto iskrenosti.
Autor : Danijel Dubičanac
