Prema dr. Bernardu Jensenu enzimi u sirovoj hrani predstavljaju kodove koji „govore“ (daju upute) nutrijentima gdje da idu u našem tijelu. Primjerice enzim erepsin kojeg pronalazimo u krastavcima nosi kod za razgradnju viška proteina u bubrezima.
Stoga su krastavci odlična hrana za zdravlje bubrega, baš kao i lubenica sa svojim visokim sadržajem EZ vode (naziv za vodu u četvrtom agregatnom stanju) i drugim lijekovitim svojstvima. Bez prisustva enzima u hrani naše tijelo treba samo proći taj proces dekodiranja ili reidentificiranja jer enzimi nedostaju.
Svaka stanica u tijelu ima potencijal da se ponaša kao visoko električno nabijena (napunjena) baterija. Stanice sadrže najmanje 4000 tisuće različitih enzima.
Mnogi od nas ne aktiviraju ove enzime jer nam nedostaje dovoljno makro i mikro minerala u prehrani. Minerali kada ih dobivamo putem žive prehrane kroz svoje cjelovite komplekse aktiviraju naš stanični metabolički enzimatski sustav. Minerali u tragovima i veći minerali su ključni za pravilno stvaranje i funkciju enzima.
Smisao života punog zdravlja je obogatiti prehranu mineralima kako bi povećali aktivnost enzima i elektromagnetski naboj svake stanice. Rezultat toga je da sve stanice rezoniraju u harmoniji.
Tada smo zaštićeni od bolesti i sprječavamo nepoželjne mutacije. Na staničnoj razini, visoka razina elektromagnetske aktivnosti predstavlja stvarnu sliku savršenog zdravlja.
Fermentirana hrana je bogata probiotičkim bakterijama, a donosi i veće količine enzima našem probavnom sustavu. Kada se vlakna razgrađuju poprimaju više kiselu kvalitetu što pomaže našem probavnom sustavu (želucu) da proizvodi više želučane kiseline za probavu.
Fermentirana hrana poput tempeha dobra je za „probavnu vatru“ i zbog same visoke enzimatske aktivnosti. Stoga se koristi za ubrzavanje procesa liječenja i oporavka kod mnogih bolesti. Enzimi mogu igrati čudesnu ulogu u procesu izlječenja.
Primjere za to pronalazimo u knjizi „Enzymes and Enzymes therapy“ od dr. Anthony Cichoke koji je vidio značajna poboljšanja kod osoba oboljelih od reumatoidnog artritisa primjenjujući visoke doze enzima tijekom duljeg razdoblja.
Danas mnogi nutricionisti suplementiraju enzime kao dodatak prehrani kako bi pomogli ljudima u uspostavljanju optimalnog zdravlja. Primjerice, proteolitički enzimi nam pomažu u uklanjanju mikroorganizama poput parazita, kvasnica, bakterija i virusa koji sadrže proteine kao dio svoje strukture.
Također pomažu u uklanjanju ostataka neprobavljenih proteina, staničnog otpada i toksina. Tada našem tijelu ostaje na raspolaganju više energije za obnovu i oporavak. Pomažu kod nadutosti, flatulencije, napuhanosti, opstipacije/konstipacije, lošije probave, iritabilnosti itd. Dobri su i kod upalnih procesa u tijelu.
Amilaze s druge strane ne razgrađuju samo ugljikohidrate već i „mrtva“ bijela krvna zrnca, sudjeluju u anti-upalnim reakcijama i to prvenstveno u organima kao što su pluća i koža.
Ovi su enzimi dobrodošli u svim kožnim oboljenjima kao što su psorijaza, ekcemi, ubodi insekata, atopični dermatitis te herpes. Kod bolesti pluća kao što su astma i emfizem povećana je potreba organizma za ovim enzimima.
„Duljina života je obrnuto proporcionalna mjeri iscrpljenosti enzimskog potencijala organizma“ Dr. Howell
Poznati stručnjak po pitanju enzima dr. Howell je otkrio vezu između deficita enzima u prehrani bogatoj termički obrađenom hranom i smanjom veličinom i težinom mozga.
Pravilna, živa prehrana osnova je mentalne snage. Postoje naznake da nam živa hrana i hrana bogata enzimima pomaže lakše pristupiti desnoj strani mozga (mašta, kreativnost, intuitivnost i sl.) i aktivirati njezine centre.
Danas je to i više nego potrebno na globalnoj razini. Jedan mudar čovjek je jednom rekao da ne možemo riješavati probleme s postojeće razine razmišljanja na kojoj smo ih stvorili.
Da bi riješili mnoge probleme s kojima se kao vrsta suočavamo trebamo taj pristup desnoj strani mozga i razmišljanju „izvan okvira“.
Dr. Hans Eppinger sa sveučiliša u Beču radio je istraživanja o učincima sirove, enzimima bogate prehrane. Pronašao je da ovakva hrana značajno poboljšava mogućnost stanica da budu selektivne, tj. da eliminiraju toksine i apsorbiraju nutrijente.
Jedan je od istraživača koji su pokazali da u razvoju bolesti dolazi do pada elektriciteta stanica i prije nego laboratorijski testovi uspjevaju dijagnostificirati samu bolest.
Drugim riječima, da je prvi korak u razvoju bolesti pad energetskog potencijala stanice. No isto tako je pokazao da se taj potencijal može obnoviti hranom bogatom enzimima, odnosno živom hranom.
Enzimi iz hrane se deaktiviraju na temperaturama višim od 40 °C i tada kažemo da hrana gubi svoj energetski potencijal.
Zamrzavanje hrane s druge strane deaktivira barem 30 pa sve do 66% enzima. Zapravo, kada bolje razmislimo, od svih živih vrsta na planeti jedino je čovjek taj koji termički obrađuje hranu.
Svaka druga vrsta unosi hranu u svom prirodnom obliku. Prije nego smo naučili koristiti vatru u pripremi hrane milenijima smo se razvijali isključivo na sirovoj hrani.
Da bi funkcionirali enzimi u našem tijelu zahtjevaju određeni balansirani Ph, naginjući na stranu alkalnosti.
Ako nam je prehrana bogata namirnicma koje stvaraju kiselost u organizmu, opterećeni smo toksinima ili smo pod jakim stresom imamo manju mogućnost proizvodnje enzima, a oni koji su tu neće moći obavljati svoju aktivnost kako treba.
Postaju manje učinkoviti što smo više „kiseli“. Radijacija, toksičnost, tjelesna temperatura i dehidracija također utječu na ponašanje enzima. Enzimi posjeduju svoju svijest kao i sve drugo što je živo. Svaki od njih ima svjest o tome što treba napraviti.
Neki ubrzavaju određene procese, drugi ih pak mogu usporiti. Još nešto što gubimo termičkom obradom hrane je voda. Voda unutar svake hrane daje vlažnost koja je jedan od preduvjeta rada enzima. Molekule vode su potrebne za enzime da razdvoje molekularne veze u hrani.
Tu već dolazimo do slijedeće teme – Voda kao izvor života. Stay tuned. ☺
Autor : Neven Kos
