Indija, sama po sebi, onakva šarena, bučna, kakvu vjerojatno svi poznate, teško je spojiva sa ovom zlatnom elegantnom ljepotom ovdje ispred mene, s ovim mirom i mantrama koje mi ulaze u uho i djeluju toliko duboko na mene i iscjeljujuće. Ovdje sam shvatila, bez obzira na ovaj preljepi i grandiozni Zlatni hram, da idem dalje u život, da uživam u ljepoti malih stvari koje sačinjavaju život. Kaže se da samo jaka osoba može preživjeti najgore tragedije u životu i nastaviti uživati u malim stvarima. Isplati se živjeti radi ovakvih svetih mjesta i svih drugih divnih malih stvari.
Prvi guru Guru Nanak napisao je večinu mantri svetih molitvi koje su ispisane u svetoj knjizi koja je utemeljena 1604. g i zove se Sri Guru Grant Sahib. Te iste mantre mi danas slušamo i pjevamo prilikom jutarnje Sadhane i satova kundalini joge.
Veliki učitelj Yogi Bhajan koji je donio znanje kundalini joge nama na zapad, imao je specijalnu vezu s Guru Ram Dasom, četvrtim guruom Sikha. Na suptilnom nivou povezivao se s njime i od njega dobio nekoliko mantri i moćnih krija koje je prenosio svojim učenicima i koje radimo.
Kako je Ram Das bio guru pun ljubavi i suosjećanja, tako danas mantre posvećene njemu koristimo za otvaranje duhovnog srca i suosjećanje. U Indiji gotovo da nitko od indijaca ne podučava Kundalini jogu, pa mnogi indijci dolaze kod zapadnjačkih učitelja učiti to znanje koje je stolječima bilo dugo čuvana tajna. Mnogi današnji učitelji koji su imali prilike upijati znanje direktno od Yogi Bhajana prešli su na sikhizam.
U hram se ne moze uči u cipelama niti čarapama, izuva se na ulazu i ostavljaju cipele kao i u hramovima diljem Indije, no ovdje se još prođe kroz vodu da se operu noge. Ne može se ući niti nepokrivene glave, prema tradiciji sikha, a ako nemate svoju maramu dobijete je na ulazu. Sveta knjiga se nalazi u centralnom dijelu hrama usred svetog jezera u koji se mnogi domaći dođu umoćiti.
No, sjesti uz rub jezera smijete samo s prekriženim i uvučenim nogama ispod sebe, nikako ne okrenuti noge prema svetom jezeru. Upute za to postoje na nekoliko mjesta uz jezero.
Uz svetu knjigu u Zlatnom hramu koja inače broji 1430 stranica rade se cijeli dan rituali, uživo pjevaju mantre-svete molitve iz knjige, a zvučnici su postavljeni po cijelom kompleksu pa tako gdje god se nalazite, sudjelujete u svemu.
Meni je najljepše sjesti i nasloniti se na zid na suncu te utonuti u meditaciju. Ovdje zaista imam osjećaj, kao nigdje drugdje, da se nalazim usred raja, negdje što možete zamisliti samo u snovima.
Sikhi su vrlo naočiti muškarci, jaki i visoki, crne duge brade i brkova, kosu ne režu već je vežu u repić na tjemenu i usmjeravaju prema Bogu, a oko njega vežu turbane u raznim bojama. To je tradicija Sikha kao i to da uvijek oko pojasa nose nož, imaju uz sebe drveni česalj i metalnu narukvicu, a za donje rublje oblače bijeli šorc.
Postali su pravi specijalisti za okupati se u jezeru i presvući u suhu odjeću pred posjetiteljima koji ih promatraju. Čine se tmurni i ozbiljni, no u dubini duše su vrlo dragi, a i vrlo ponosni, poznati kao veliki ratnici u povijesti o kojoj vole pričati jako mnogo, a nije ni čudno obzirom na sve što su prošli i u ne tako davnoj povijesti.
Takoder se čine bogatiji i obrazovaniji od ostalih indijaca. Puno njih prilazi mi i želi mi pričati o njihovoj povijesti, pa sam tako imala i posebnog vodiča po muzeju.
Nešto o Yogi Bhajanu
Naš veliki učitelj kundalini joge Yogi Bhayan rođen je u Punjabu, u selu uz pakistansku granicu 26.8.1929. kao Harbhajan Singh Puri. Kundalini jogu je počeo učiti sa 8 godina. U tijeku rata sa Pakistanom 1947.g, njegovo selo je evakuirano jer je pripalo Pakistanu.
Tako je on s obitelji otišao u Delhi i putovao Indijom. Kao tinejđer studirao je na Punjab Univerzitetu, ekonomiju. Oženio je Bibi Inderjit Kaur 1953.g. Stigao je u SAD u siječnju 1969.g. i osnovao fundaciju 3HO. On je prvi koji je počeo podučavati kundalini jogu javno, no ne samo fizičke vježbe, meditaciju, jogijsko disanje, već i to kako živjeti, kako se povezati zajedno, kako se povezati s Bogom.
Podučavao je uglavnom mlade ljude, kako osjetiti i iskoristiti svoju intuiciju, kako podići svoje suosjećanje i ljubav prema drugima i obitelji. Izdao je preko 30 knjiga i preko 200 radova, videa, i CD-a. Bio je posvećem Sikh. 1971.g vođa sikha promaknuo ga je, kao prvog, u titulu Siri Singh Sahib sa odgovornošću prema sikh dharma na zapadu.
Bio je veoma aktivan u svom životu, promičući mir u svijetu i susretao se sa vođama svih religija i duhovnim vođama u cijelom svijetu. Napustio je tijelo u listopadu 6.10.2004.g u 75 godini života. Mnogi ljudi ne vjeruju da je umro jer je njegova energija toliko jaka i osjeća se kako vibrira s nama. Njegova božanska mudrost i inspiracija živi u njegovim knjigama koje je ostavio za nas i generacije koje dolaze.
Iz Golden Templa, otputovala sam u Tiruvannamalai u Ramana Ashram, od kuda sam svaki dan odlazila volontirati u jedno sirotište. U njemu sam boravila 2 tjedna. Tu je započelo moje dobrotvorno putovanje u Indiji. Radovala sam se svemu tome i znala sam da će to biti za mene još jedno nezaboravno iskustvo u životu.
Znala sam da će sav taj boravak u Indiji promijeniti moj život. Boravak izvan utabanih staza urbanog života mnogima bi bio nezamisliv, ali ne i meni. Još samo 4 godine prije toga, živjela sam život večine situiranih osoba u gradovima, život na visokoj nozi.
Lijepa odjeća, cipele, torbe, odličan posao i primanja, putovanja, pa kome bi palo na pamet da izađe iz te zone komfora i ode u Indiju ovako na duže vrijeme. Da spava na starom potrganom krevetu punom stjenica, u sobi s potrganim tušem, jede na podu prstima s palminog lista samo rižu… Naročito je svima bilo čudno kada sam raskinula radni odnos u ljeto 2011. Pa što češ sada, što češ raditi, zašto to radiš…kako ćeš živjeti…
No, meni je u svemu tome nešto nedostajalo i to više nije bio moj život. Znala sam već tada što ću. Oduvijek sam znala da u životu postoji ono nešto više i htjela sam to iskusiti. Znala sam da želim pomoći ljudima i odlučila sam slijediti svoju strast prema jogi i živjeti svoju Istinu.
U to vrijeme upravo na yogamatu sam se osjećala najviše povezana sa svojom dušom i mislila sam da ako mogu pomoči i drugim ljudima da pronađu tu vezu to bi bio divan život za mnoge. Iza sebe sam već imala završen 1 Level kundalini joge za učitelje i otpočetka podučavala. Živjela sam svoj zdrav i prirodan jogijski život, imala 20-godišnje iskustvo u veganstvu.
Obavljala sam svakodnevne postupke čišćenja tijela raznih kemikalija i štetnih toksina iz svog tijela koji su se nakupili tijekom svih proteklih godina. Ustajanje u 5 sati ujutro nije mi bio nikakav problem, meditacije su se produbile i ja sam imala sve više i više energije, potreba za snom bivala je sve manja i manja.
Svakodnevni sveti rituali u ashramu i puje za mene su bili posebni. Jako sam ih zavoljela i dan danas mi fale i s nestrpljenjem uvijek čekam idući odlazak u Indiju. Svakodnevno sam odlazila i na Shivinu goru – Arunachala do mjesta gdje je nekada meditirao Ramana Maharshi.
Mnoge knjige o duhovnosti i jogi, koje sam bez daha danima upijala, imale su upravo uporište u Indiji i njenom učenju. Sve me privlačilo još više. Sva ta učenja i vedsko zanje.
U ashramu sam postala svjesna koliko se mijenjam, bez briga iz svakodnevnog života, bez Tv-a, bez fejsbuka, i drugih društvenih mreža, osjećala sam se življom, sretnijom, nadahnutom i kreativnom, više nego ikad u životu do tada.
Bilo je to vrijeme da pogledam duboko u sebe, razmišljam o svom životu, jasno sam vidjela kako su moja vlastita djela i ponašanje do tada, stvorila ovakvu moju sudbinu. Sve sam, prihvatila. Ljubav i prihvačanje uvijek je u nama i to nam nitko ne može oduzeti. Ja sam to shvatila i prihvatila.
Smatram da je joga jedan od mojih puteva samospoznaje i danas podučavam jogu kako bih pomogla mnogim dušama koje istražuju svoje unutarnje Ja, te da se povežu s istomišljenicima. Potrebno je rasti iznutra.
Nakon puno godina, kroz meditaciju, stil života, pomaganje drugima, jogu i ljubav, mogu reći da svi imamo tu moć u sebi mijenjati našu sudbinu.svi mi imamo moć da u svakom trenutku ispravimo svoje živote i budemo Svjetlo.
Svi držimo ključ naše vlastite slobode. Postanite svjesni toga. U duhovnom rastu mijenjate način na koji vidite sebe, mijenjate samu misao o sebi. I sve, baš sve oko vas, pa tako i Univerzum, potrudi se da rastete i da se mijenjate.
Iz Tiruvannamalaia sam otišla na mjesec dana u Kalkutu, volontirati u Kuću Majke Tereze. No, o tome ću pisati u nekom drugom zasebnom postu.
Drage predivne duše, šaljem vam veliki zagrljaj
Zagreb, 16.6.2020.
Autor : Dragica Kopjar
