Ujjayi (उज्जायी) – pobjednički
Prāṇa (प्राण) – energija, životna forca, respiracija, vjetar, snaga
Āyāma (आयाम) – širenje, izduživanje, razvijanje
Dah spada u jedan od tri aspekta Tristhana metode, što skupa s Vinyasa formom čine nevidljive aspekte Ashtanga joge, i Ashtanga praksu generalno. Glavna karakteristika ujjayi daha je zvučnost. Kako se grlo lagano stišće, tako se osjeća duboki, vibrirajući zvuk koji daje ujednačen ritam praksi.
Ujjayi može poslužiti i kao indikator prakse. Ukoliko je zvuk nalik hroptanju i zapinje, potrebno se vratiti korak nazad u asani. Protočni, fluidni dah pospješuje buđenje tjelesne topline, što je idealno za asana praksu. Ako ne možemo pronaći ujjayi zvuk, to je naznaka neosviještenosti.
U početku je normalno da je zvuk hrapav ili jači pri izdahu, dok s vremenom ne pronađemo optimalnu kontrakciju grla, koja poslije postaje automatizirana. Bitno je izbjegavati presnažno, forsirano uvlačenje daha kojim imamo iluziju da dovodimo više kisika u tijelo.
Zajedno sa ostalim aspektima, ujjayi povećava opseg pokreta dijafragme i izdužuje kralježnicu. Kod redovitih praktikanata, često su prijavljeni dodati centimetri visine.
Tri su točke gdje dah odjekuje;
- nosnice – vrata ulaska daha su uvijek nosnice. Za početnike se preporučuje prvenstveno osvijestiti disanje isključivo kroz nos, te pratiti gdje dah putuje. Izbjegavati snažna inhaliranja zraka. Uobičajena tendencija je pokušati proizvesti zvuk u nosnicama, neshvaćajući da zvuk treba putovati u grlo.
- Nepce – zubi su blago stisnuti, pa tako zatvaraju vilicu. Dah šišti i odskakuje u krugu nepca. U izazovnim asanama je tendencija dodatno stiskati zube, što ukazuje na stanje visoke tenzije. Ukoliko nam ujjayi ne polazi za rukom možemo probati druge tehnike. Grlo postaviti u položaj gutanja ili pak onaj kad želimo dahom zamagliti zrcalo. Možemo se i poigrati abecedom, pa pri udahu oponašamo zvuk ‘’sa’’, a pri izdahu ‘’ha’’ (zatvorenih usta).
- Grlo – sada možemo probati mekši, delikatniji dah, tako što ćemo osloboditi donju vilicu I napraviti prostor između gornjeg i donjeg zubala. Kako je lice opušteno, tako dah postaje glađi, a um tih.
Generalno želimo strujanje povećati pri izdahu, a omekšati izdisaj. Ako je disanje kontrolirano i mekano, gotovo je nemoguće ozlijediti se. Lice s grimasom i gubitak koncentracije je glavni razlog ozljeda u asanama.
Dah je vodič prakse i postavljen je prije položaja. Ako je disanje postalo sekundarno, tu povlačimo granicu.
Nije potrebno da cijela prostorija čuje naš ujjayi dah, dapače iskusnim praktikantima dah postaje tiši.
Udah se izvodi najčešće kad se tijelo otvara (ekstenzija), kreće prema gore ili kod dinamičnih, snažnijih pokreta. Udah donosi protok energije i tenziju. odgovara aspektu snage i kontrole, a energetski odgovara forci koja se kreće gore (prana).
Izdah otpušta tenziju i relaksira tijelo dublje u položaj. Koristi se kod pasivnih pokreta, spuštanja dolje, predavanja u položajei zatvaranja tijela. Opisuju ga aspekti fleksibilnosti, traljavosti, prepuštenosti. Na energetskom nivou odgovara silaznoj forci apane.
Kombinacijom udaha i izdaha možemo itekako dogurati u asanama. Važno je usmjeriti um i ponekad vizualizirati, pa će tako: Udah otvoriti novi prostor (širenje, izduženje), a izdah kročiti u njega (otpuštanje, uzemljenje). Osim stvaranja prostora, dah direktno utječe na živčani sustav koji regulira tenziju tijela. Razne tehnike pranayami osnažuju nervni sistem, oslobađajući ga uobičajenih paterni.
Ujjayi dah / Ujjayi Pranayama:
Sastav daha se dijeli na; udah (puraka), izdah (rechaka), retencija (kumbakha). Kod ujjayi daha u Ashtanga praksi, važno je naglasiti da se izvodi bez retencije (zadržaja) između udaha i izdaha.
Tako protočan dah, izaziva specifičan pročišćavajući znoj, proizveden toplinom, generiranom konstantnim disanjem. U ujjayi pranayami se koriste kumbhake (zadrške), te je dah puno duži nego onaj u praksi.
‘’Zadržavajući respiraciju, praktikant stječe stabilnost uma. Ukoliko je respiracija ometena, ometen je i um.’’
Hatha Yoga Pradipika, 14. st.
Autor: Jelena Lizde
