Za razliku od većine joga stilova, metoda jednako razvija snagu i fleksibilnost. Netom prije uvodnog sata, nebrojno puta čujem opravdanje ‘’nisam fleksibilan/fleksibilna’’, dok se poslije sata čuju vlastite primjedbe na nedostatak snage (uglavnom samo žene priznaju).
Zdrava aštanga praksa je jednaka kombinacija i otvorenosti i snage. Svaki stupanj mobilnosti podržan je istim stupnjem stabilnosti.
〈Sthiram Sukham Asanam〉 I težina i lakoća su integrirane u položaj. – Joga aforizmi
Tijelo je eksterni aspekt prakse, a dah je prekretnica iz vanjskog u unutarnji svijet, gdje poslije upoznajemo suptilniju, energetsku komponentu. Za prolaz u unutarnji svijet, važno je prethodno upoznati tijelo i osvijestiti njegove potrebe.
Redovita praksa će nam ukazati na ne-uravnotežena područja u tijelu. Ako prekomjerno razvijamo snagu u područjima gdje je već zastupljena ili u drugu ruku, ako snaga ostaje nerazvijena u slabim područjima, želimo to uravnotežiti. Isto vrijedi za fleksibilnost.
Kako metoda aštange nalaže unutarnji fokus, često će biti potrebno uzeti vanjsko stajalište da dovedemo pažnju na uspavane/neosviještene zone. Posebnu pažnju valja pridodati najučestalije izvođenim položajima; Pas Gore, Pas Dolje i Chaturanga.
Cijela prva serija prožeta je ovim pokretima, izvode se između gotovo svake sjedeće asane pa praksa može ostaviti dojam monotonije. Početnici ih brzaju, izbjegavajući njihovu punu ekspresiju, te zaboravljaju na njihovu učinkovitost.
Kako se izvode za vrijeme samo jednog daha, manjka prostora za poravnanja. Zbog velikog broja ponavljanja, bitno ih je izvoditi koncentrirano jer će kriva postura razviti bol u donjim leđima ili trošiti rameni zglob. Npr. ako stalno čujemo pucketanje ramena prilikom Chaturange, vrijeme je da usporimo i provjerimo neaktivna područja (najčešće lopatice nisu u ležištu).
Da li upadamo u donju kralježnicu za vrijeme Psa prema Gore? Ako je odgovor da, vrijeme je da probudimo bedra ili pak ublažimo opseg pokreta. Koji dijelovi tijela nas transportiraju u Psa Dolje? Ako su odgovor ruke, vrijeme je da uključimo kukove u akciju.
Odgovori su subjektivni. Ako u asani osjećamo da otvorenost ili snaga dolazi intenzivno iz jednog područja, to ukazuje da ostali dijelovi tijela spavaju.
Postoje generalna poravnanja za svaku asanu koju će nam učitelji mantrati na satu, ali ipak je potrebno imati uvid u specifične potrebe vlastitog tijela, van generalnih uputa. Metoda ‘’one size fit’s all’’ ovdje nije primjenjiva.
Tekst ,,Put do Sirsasane – Kako se boriti sa strahom od inverzija?“, pročitajte OVDE.
U jogijskom svijetu, smatrano je da struktura tijela naginje prema jednom ili drugom ekstremu – pranično ili apanično tijelo, uspoređeni s dviju različito usmjerenih energija. Ovisno o zavojima kralježnice, određeni pokreti će nam biti pogodniji, no važno je ne razvijati daljnju neravnotežu i ne izbjegavati asane koje nam pružaju otpor.
Pranična tijela su pogodnija za kretanje unazad (backbending). Česte oznake su izrazito uspravna kralježnica, lordoza u lumbalnim leđima, anteriorni nagib zdjelice, ”gmaz” vrat. Najveći nedostatak kod ovih tipova tijela je manjak ”core’-a’, odnosno nedostatak snage u abdomenu.
Kod praničnih tijela, područje abdomena je prirodno izduženo i oslabljeno zbog lordoznog zavoja kralježnice. S druge strane, backbending asane će biti lako postignute, ali često s osjećajem ”ukliještenosti” zbog stisnutih leđnih mišića. Ovaj tip tijela ne trpi nagle prijelaze iz ekstenzije u fleksiju.
Oprez je i na hvatištima zadnje lože kako su prirodno povučene gore zbog anteriornog nabiga zdjelice, pa se nerijetko osjeti bol ispod stražnjice nakon pregiba naprijed.
Ovakav tip tijela je moguće dovesti u balans povlačenjem zdjelice u posteriorni nagib koji će izdužiti lumbalnu kralježnicu i umanjiti kompresiju.
Također će umanjiti istezanje iz zdanje lože i uključiti fleksore kukova u igru. Kod pomicanja zdjelice u posteriorni nagib, važno je naglasiti da se aktivira abdomen/psoas umjesto gluteusa. Vrat je često izdužen naprijed poput kornjače, gdje može pomoći praksa jalandhara bandhe.
Apanična tijela su pogodnija za asane koje uključuju otvaranje kukova. Neke značajke su: kifozno držanje tijela, pre-izgrađeni rectus abdominis (aka pločice), ramena prema naprijed, krute zadnje lože, posteriorni nagib zdjelice.
Prepreka je zaokružena kralježnica (jednako zatvorena ramena), koja u ekstremnom slučaju zadaje poteškoće pri samom podizanju ruku u zrak.
Kako su ramena zatvorena, onemogućavaju ispružene laktove u ratniku ili pri udahu iz samastitihija. Backbending ne polazi za rukom zbog prejakih mišića trbušnog zida, kako su prirodno pogrčeni zavijenom kralježnicom. Najveći rad potreban je u prsnoj regiji, zajedno s ramenima.
To je područje koje će se najviše protiviti otvaranju. Dobra stvar kod backbendinga je što ovakvi tipovi tijela nemaju problema s držanjem koljena u liniji kukova ili s posteriornim izduživanjem lumbalne kralježnice, no mostovi su uglavnom nedostupni zbog ramena koja spriječavaju ekstenziju.
U pregibima naprijed je opasnost kod savijanja donjih leđa zbog nedostatka prostora u stražnjim bedrima. Dobro je saviti koljena i uvjeriti se da se istežu noge, a ne leđa.
Položaji s nogama iza glave polaze za rukom jer kralježnica ima već razvijenu fleksiju, a čašice kukova su pristupačne kako je stražnji dio zdjelice spušten prema dolje.
Tekst ,,Kako pravilno i sigurno izvoditi pregibe prema naprijed u jogi“, pročitajte OVDE.
Najveći postotak nepravilnosti tijela je zastupljen u obruču kukova, odnosno u onome što čini centar tijela – zdjelica. Za detaljnije upute –Vraćanje u ravnotežu pomoćnim asanama.
Tijela su različita i njihova stanja. Aštanga zahtjeva inteligentan i delikatan pristup. Valja razumjeti kako izgleda zdrava asana, no do toga nas čeka put otkrivanja i saniranja stanja u tijelu. Ovaj aspekt ‘’otkrivanja’’ spada u prvi sloj ashtanga prakse, u sloj rada preko prostog tijela.
Osobito prvu godinu prakse bi se trebali pozabaviti ovim, ako mislimo ”opstati” na duge staze. Kako se tijelo rekonstruira, nešto će se manifestirati i u svakodnevici.
Moguće je da isplivaju zataškana stanja ili emocije. Dobro je voditi dnevnik da znamo uzroke mogućih raspoloženja. U slučaju pojave neželjenih emocija, imamo priliku vježbati sabranost i kontrolu.
O prostom tijelu se može u nedogled raspravljati i savjetovati. Opipljivo je i vidljivo je. Ono što dolazi preko prostog tijela je suptilno, nevidljivo i intimno.
Za prodiranje u dublje slojeve prakse potrebno je odricanje i ulaganje vremena, što danas nije svima na raspolaganju. Naše putovanje je unikatno i kao dobar učitelj ili praktikant valja ne nametati intimna iskustva te drugome potaknuti otvaranje njegovog putovanja.
Autor: Jelena Lizde
