Jedite mamine, bakine kolače bez grižnje savijesti tokom praznika.
Obožavam praznike, novogodišnje, božićne. Sve je puno lampica, ljudi su veseliji, čak i grozne gužve u Zagrebu dio su tog šarma. Volim kuhati, dobro da budemo skroz iskreni najviše volim pripremati kolače. Svakakvih oblika, vrsta, okusa, boja. Uživam u svim vrstama kolača. U zadnje vrijeme izazov mi je raditi nazovimo to za potrebe ovog članka ,,zdravim kolačima”. Kako napraviti kolačić koji je fini, hrskavi okusom isti kao i mamim i da cijela obitelj uživa u njemu. Da budem iskrena nisu svi baš oduševljeni mojim ,,zdravim “ kolačima. Puno pusa buraz.
Ovaj Božić se bližio i ja sam bila na sto muka.
Što raditi, kako sve izbalansirati. Iskreno da kažem nakon toliko mozganja, cijela moja ceremonija izgubila je čaroliju. Došlo je do toga da nisam htjela ništa peći. Optužila sam ovu godinu, cijelu da mi nema čaroliju praznika. Kako je nastao ovaj članak. Sjela sam i razmislila. Da vidim koji je uzrok mog problema i da vidim kako da ga riješim. I sinulo mi je ko kod profesora Baltazara. Vjerujem da ste svi imali onaj trenutak kada vam se sve posloži.
Pročitajte ,,Zašto ostajemo na poslu koji ne volimo?”
Hrana za mene prestala se dijeliti na dobru i lošu. Na dozvoljenu i zabranjenu. Hrana je priča koja oblikuje moj dan, moje zdravlje i način na koji ja funkcioniram. Hrana mi omogućava da imam više energije i osjećam se poletno ili s manje energije i tromo. Hrana za mene je informacija. Odabir koji ja svjesno činim. Odabir je stvar. Svaki put kad odlučimo pojesti nešto mi radimo odabir. Svaka odluka je i kalkulacija što je zapravo nama važno u tom trenutku. Odabirom važemo za i protiv. Odabiri pokazuju što nam je važno. Odabiri imaju posljedice, koje odlučimo prihvatiti.
Upravo za praznike zapitala sam se ,,Što mi je važno”?
Da se dobro osjećam ?
Da uživam sa svojim bližnjima?
Da njegujem svoje tijelo?
Da nahranim svoju dušu?
Da se prisjetim tradicije i običaja svoje obitelji?
Svatko od nas odlučuje što je njemu važno. Bez ikakvog osuđivanja. Ponekad druge stvari zaista imaju pravo pobijediti zdravu prehranu. Npr. gledati kako baka uživa u kolačima koje sam napravi-la. Ovim putem ne želim vam reći što da radite, mislite ili osjećate. Želim vam prenijeti svoje iskustvo i ono što je mučilo mene kako bi možda vama pomoglo. Toliko članaka čitamo što je dobro za nas ili nije da se ponekad osjećamo izgubljeni u šumi svega. Želim vam pomoći da birate i jedete svjesnije, da ste prisutni s okusima i potrebama svoga tijela i da znate namjeru za svoj obrok. Želim da izbjegnete osjećaj krivice, anksioznosti i srama koji se zna pojaviti nakon blagdana. Meni se javljao dugi niz godina. Blagdani su vezani uz obitelj, okupljanje i stvaranje lijepih sjenčanja. I hrana koju dijelimo s obitelji tada ima poseban okus.
Nekoliko savjet od mene :
Uživajte u stvarima koje volite i ne razmišljajte o njima kao o zabranjenim stvarima , bilo da se radi o kolačima, kruhu, kuhanom vinu – na vama je izbor što volite. Uživajte svjesno. S užitkom i polako. Osjetite okus, pokušajte detektirati ih. Uživajte u njima i istraživanju. Ugoda će puno dulje trajati i vaš osjećaj zadovoljstva bit će veći. Svjesno birajte, uživajte u svom odabiru, istražite okuse , možda neke po prvi put skužite. Ovo nije svaki put jednostavno. Pogotovo ako imamo osjećaj da ako sebi zabranimo nešto samo tako imamo kontrolu. Ako se nalazimo u začaranom krugu zabrana/ zgriješiti/ sram/ ponovo zabrana. Vratimo se ponovo istraživanju okusa, hrane koja nas je privukla.
Tekst ,, Kako stvoriti radost koja nam nedostaje?” pročitajte OVDE.
Razmislite o:
Blagdani koji točno užitak vam oni stvaraju? Ima li koji užitak koji nije povezan s hranom i pićem i koji je to? Razmislite o odabirima koje ste napravili i kako ih radite? Uživajte u trenutcima. Povežite se s ljudima. Darujte dio sebe – stresno je biti stalno orijentiran na sebe i svoje potrebe, svoje tijelo, hranu. Podijelite svoje iskustvo s drugima.
Ovih blagdana radim kolače koji su po gušt mome. I da imaju i bijelog šećera i palminog šećera. Ima i bakinih kiflica i maminih zvjezdica i mojih Raffaello kockica.Uživam u okusima koji mi pašu. Svjesna sam okusa koji mi se nalaze u ustima. Sada mi je važno da osjetim okuse i osjećaje koje kolači i hrana budi u meni. Nisam više na takmičenju koliko brzo i koliko toga mogu pojesti.
Uz pravi pristup hrani, mi možemo uživati, povezivati se s drugima, biti zdravi i fit. I što god da radite zabavljajte se , uživajte s obitelji, skupljajte sjećanja.
Možda vam se savjeti iz ovog članka čine izazovni, nedostižni.
Posvetite se osobnom razvoju i stvaranju novih navika.
Kraj je godine, za nekeo od nas vrijeme da stvorimo svoju novu stvarnost.
Pišite mi na dubravka@dubravkafazlic.com
Možda je upravo ono što vama treba. Za više informacija o programu pišite na in-fo@dubravkafazlic.com
Autor: Dubravka Fazlić
