Iako zvanično živimo u epohi Holocen, koja je počela nakon ledenog doba (pre 11.700 godina), u međunarodnim krugovima geonauka već decenijama se razmatra upotreba novog geološkog termina Antropocen, koji označava početak nove epohe u kojoj dominiraju ljudi.
Poseban podsticaj ovakvom zalaganju i polemikama pruža činjenica da su ljudi trajno izmenili deo svog prirodnog okruženja. Čovek je gotovo u svim sferama Zemlje poremetio prirodne tokove i procese. Nije tajna da su ljudi krivi za izumiranje brojnih vrsta biljaka i životinja, uništavanje njihovih životnih staništa, povećanje koncentracije ugljen-dioksida u atmosferi, zagađenje i podizanje nivoa Svetskog mora, uništavanje šumskog pokrivača i konstantno širenje urbanih područja.
Termin Antropocen bi zvanično trebalo da usvoji Međunarodna unija geoloških nauka (IUGS) koja imenuje i definiše epohe. Ono oko čega se brojni geolozi, antropolozi i drugi stručnjaci ne slažu jeste vreme početka ove epohe.
Da bi se proglasila nova epoha, naučnici bi trebalo da pronađu dokaze koji ukazuju na period početka Antropocena na geohronološkoj skali. Potrebno je utvrditi da li ima dovoljno stratigrafskih dokaza koji su neophodni kako bi se zvanično proglasio prelazak iz jednog
geološkog vremena u drugi. Stratigrafski dokazi najčešće odražavaju nagle promene koje su se desile u nekom vremenskom periodu i ostavile svoj trag u slojevima stena, poput fosilnih ostataka biljaka i životinja, beleženja bitnih izmena u hemijskom sastavu atmosfere ili izmena nivoa mora. Na ovaj način naučnici utvrđuju da li su ljudi do te mere menjali svoje okruženje, da su te promene ostavile tragove u slojevima stena.
Među naučnim krugovima često su razmatrani mogući periodi koji bi označili početak nove epohe.
Prvi ljudski uticaji na životnu sredinu započeti su tokom Pleistocena upotrebom vatre. Sa pojavom i razvojem poljoprivrede dolazi do dugotrajnih ljudskih uticaja na životnu sredinu. Poljoprivreda ne samo da bitno menja strukturu zemljišta, već zamenjuje i prirodnu vegetaciju, što dodatno povećava izmene u biogeohemijskom ciklusu. Razmatrao se i početak upotrebe metala, što je svakako izazvalo zagađenje životne sredine.
Dolazak Evropljana u Ameriku 1492. godine, uzrokovao je do tada najveću prekookeansku razmenu različitih vrsta hrane, biljaka i životinja. Ovo dovodi do drastične reorganizacije života na Zemlji pod uticajem ljudi. Često se kao period početka Antropocena predlagao početak industrijske revolucije.
Industrijalizacija donosi ubrzan društveni razvoj i uvećanu upotrebu fosilnih goriva, a postoje i brojni zapisi u ledenim jezgrima koji beleže povećanje koncentracije ugljen-dioksida i metana u ovom periodu.

Saznajte više: ,,Fugu riba – otrov i specijalitet”
Međutim, većina naučnika se slaže da bi Antropocen trebalo posmatrati od ’50-ih godina prošlog veka.
Ovo je period kada dolazi do širenja radioaktivnh elemenata na celoj planeti nakon testiranja brojnih nuklearnih bombi. Pored toga, ono što svakako obeležava drugu polovinu prošlog veka je takozvano ⹂Veliko ubrzanje”.
Ovaj pojam podrazumeva ubrzan rast populacije i ljudskih aktivnosti, pojavu novih tehnologija i ubrzan tehnološki razvoj, ubrzavajući tempo korišćenja energije i emisije štetnih gasova sa efektom staklene bašte. To su faktori koji su najviše uticali na transformaciju odnosa između prirode i čoveka, a desili su se u vremenskom rasponu od svega 60 do 70 godina.

Saznajte više: ,,Trotoar koji pravi struju”
Ukoliko želimo da razumemo u kom pravcu idemo, dovoljno je samo da se zapitamo kakvo okruženje možemo da očekujemo za naše potomke, na primer, 2100. godine. Sa daljim porastom broja stanovnika i društvenim i ekonomskim razvojem, nastaju novi ekološki problemi, dok nismo ni blizu rešenja za većinu postojećih.
Možda bi formalizacijom Antropocena učinili veliki korak ka razumevanju i prihvatanju naše ogromne odgovornosti prema Zemlji, s obzirom da smo mi njeni glavni upravljači i da smo u mnogim aspektima preuzeli ulogu prirode, koja nam svakako neće ostati dužna.
Koncept Antropocena bi trebalo da nas osvesti da nikada više nećemo moći da povratimo okruženje kakvo je bilo u prošlosti i da bi trebalo da razmišljamo o tome šta treba da uradimo i na koji način možemo da unapredimo svet i okruženje koje smo stvorili.
Autor: Jelena Petković – Ekoblog