Da li ste ikada čuli ovo? ,,Nisam dovoljno fleksibilan/na za jogu!”
Zapravo, ova izjava je priličan apsurd. Naime, joga razvija našu fleksibilnost i samim time, ona je put do naše fleksibilnosti. Naravno, osim fleksibilnosti tijela, ona nas vodi i prema fleksibilnosti uma, ili što bismo rekli: kako unutra, tako i vani.
U virtualnom svijetu pratimo zavidne joga položaje. Time dobivamo pogrešnu informaciju o jogi kao praksi, te je počinjemo posmatrati kao sportsku disciplinu. Kod joge nema natjecanja, pa samim time, ona ne spada pod sport. Jedino s kime se kod joge eventualno možemo natjecati jest sami sa sobom. Naravno, ako ćemo uopće to zvati natjecanjem, prije bismo mogli zvati zdravim probijanjem vlastitih granica.
Jeste li se ikad zatekli na satu joge i promatrali susjeda kako izvodi vratolomije o kojima samo možete sanjati? Jeste li se ikada zatekli da ste ulovili sami sebe, gdje od pomisli da nešto nećeš moći izvesti niti u snu, upravo to odjednom postaje tvoja stvarnost?
Upravo to je čar joge… Uz redovitu praksu (sadhanu), niti nebo nije granica. Granice si postavljamo sami. Kada nas naš ego dovodi u magareću klupu i proziva nas kao najlošijeg učenika koji ništa ne može. Sljedeći puta kada začuješ glas svog ego druga, prišapni mu slobodno da nije najbitnija stvar savršena asana. A dodatno i da je kreacija u tvojim rukama te da ti napredak nije stran pojam.
Ovde možete naći tekst ,,Joga – od ,,ILUZIJA“ do ,,JA“
Ponekad je taj put do napretka dugačak i težak. Ponekad se čini da se zapravo ništa ne mijenja a da sav tvoj napor nigdje ne vodi. I to je u redu… Razlozi sporijem napretku mogu biti razni: npr.utjecaj karme, očekivanja, vezanost za rezultate koji baš zato niti ne dolaze i slično. Obično napredak uslijedi kada ga najmanje očekujemo. Kada nismo opterećeni vlastitim uspjehom i kada uživamo na putu do cilja, a nismo samo u iščekivanju ostvarenja istog cilja.
Ne samo iz vlastitog iskustva, već često čujem i od svojih polaznika joga satova, kako su primijetili da opterećenjem hoće li nešto uspjeti ili ne, uspjeh zapravo najčešće izostaje. A ujedno propuštamo i bit joge, kako kaže i Bhagavad Gita: ,,Izvršavaj svoju dužnost odmjereno, odbacujući svu vezanost za uspjeh ili neuspjeh. Takva se staloženost naziva joga.”
Ponekad je potrebno opustiti se i uživati u svakom koraku na putu joge i imati vjere da će se sve ostvariti. U konačnici, joga praksa – pranajama, krije, mudre, asane, jogijsko opuštanje – donose nam toliko benefita, čak i ako nismo na satu izveli savršenu gandu bherundasanu.
Središnji cilj joge jest ponovno povezivanje sa samim sobom. I poniranje u dubine svoga bića te oslobađanje od utjecaja guna materijalne prirode (tamas, radžas i satva). Same asane (fizički položaji tijela), tu su da bi svojom svetom geometrijom usmjerile tokove prane (životne energije) u našem tijelu na način da se naši nadiji (energetski kanali) i čakre (energetski centri) pročiste i time nas pripreme za daranu (koncentraciju) i djanu (meditaciju).
Zato se sljedeći puta, kada ne možeš dubiti na glavi, sjeti da daš svojih 100%, a svoj ego ušutkaj povratkom u sadašnji trenutak.
Ono što nas dodatno sprečava u napretku na našem putu joge, jest manjak discipline. Redovitost u praksi ključ je do napretka, stoga nemoj taj ključ odbacivati, već ga kao i ključ vlastitog stana koristi svakoga dana. Uistinu, naše tijelo jest naš najvrijedniji posjed, stan naše duše, kojeg često uzimamo zdravo za gotovo. I naš tjelesni stan zahtjeva brigu i ulaganje baš kao i naš fizički dom, te koliko pažnje mu usmjerimo, toliko će nam i vratiti.
Kada sljedeći puta naletiš na izgovore svoga ega, koji će ti mudro prišapnuti 101 razlog zbog kojega ti ,,danas zapravo baš i nije potrebna praksa” (npr.bolje da se naspavaš, ružno je vani vrijeme pa ne mogu do joga studia, ionako ti ništa ne ide, itd.), sjeti se da je to baš trenutak kada je potrebno prelomiti. Dodatni poticaj može nam biti činjenica da baš tada kada napravimo iskorak izašavši iz svoje comfort zone, benefiti od naše prakse bit će višestruki.
Ovdje pričamo o tapasu, jednoj od pet nijama prema Patanđalijevim joga sutrama, a na sanskritu znači gorjeti. Tapas je usko vezan uz disciplinu, a označava ,,izgorjevanje” kako fizičkih tako i emocionalnih nečistoća.
Zato se sljedeći puta, kada bi se najrađe ušuškao/la pod dekicu ispred TV-a, sjeti tapasa i svoj ego ušutkaj odlaskom na joga mat, bilo u joga studiju ili kod kuće. Ako te niti tapas ne potakne na akciju, sjeti se onog divnog osjećaja nakon joga prakse i tog trenutka kada uslijedi vrijeme za shavasanu. I potom onog osjećaja zahvalnosti tvoga tijela što si ga počastio najdivnijom 1-satnom poslasticom.
A tko zna, možda baš tada zaroniš u meditaciju koja te vodi u samadi.
Autor: Matea Maršić
