Dete je otac čoveka, rekao je nekada davno čuveni psihoanalitičar Sigmund Frojd. Ova misao prvenstveno prenosi poruku o važnosti prvih pet godina života, kada se formira buduća ličnost čoveka.
Ja bih je ipak posmatrala mnogo šire. U kontekstu svega na šta deca mogu da nas podsete, ako samo malo usmerimo našu podeljenu pažnju, izdvojimo deo našeg prezauzetog dana i otvorimo vrata svog srca. Namerno kažem ,,podsete’’, jer sve to što deca rade, misle, govore i osećaju, nekada smo i mi, dok smo bili dete.
A onda su došli autoriteti, škola, pravila, ograničenja sistema, kulture i društva, i mi smo polako ali sigurno zaboravljali svu tu divnu mudrost sa kojom smo došli na ovaj svet. Primorali su nas da nabacimo preko sebe mreže nesigurnosti, izručili po nama kofe straha, usmerili da navučemo maske za hiljade različitih uloga, a sve da bi smo se prilagodili. A može i drugačije.
Deca nam pokazuju svu lepotu izbora da živimo ovde i sada, da gledamo na život više srcem nego logikom. Posmatrajući decu koja me okružuju, a poslednjih 10 godina i svoju, ono na šta su me podsetili je promenilo je moj život, promenom stava prema životu:
– Živi sada i ovde
Otvorite svoje spoznajne kanale, budite u trenutku, osvestite ono što sada vidite, čujete i osećate. Život se dešava sada i ovde. Jednom sam negde čula da je SUTRA najveća zabluda jer zapravo ne postoji: kada se probudiš sutra, ponovo će biti danas.
To ne znači da ne treba imati planove za budućnost. Naravno da treba da imamo vizije, da postavljamo svoje ciljeve, ali sa merom koja podrazumeva da što češće u toku svakog dana osvestimo sadašnjost bar par minuta. Inače će nam proi u trci i planovima za bolju budućnost, koja će jednoga dana kada dođe opet biti sadašnjost.
Pogledajte decu. Ona su bića trenutka. Nema ničeg drugog na svetu u njihovoj realnosti od onoga što ih trenutno okupira – sklapanje slagalice, kuvanje ručka od blata, tuga zbog doživljene nepravde, uživanje u balončićima od pene, a čitav život je pred njima i oni se o tome uopšte ne brinu.

Ovde možete naći tekst ,,Susret sa smrću nas uči da više cenimo život“
– Kada padneš, ponovo ustani i ne plaši se da kreneš iz početka
Budite junaci svog života, svoja inspiracija i snaga. Ako vam sprže krila, hodajte. Ako vam polome noge, puzite. Kada vam je potrebno, odmorite, odplačite, pobegnite, ali se vratite… Ne odustajte. To je vaš život. Ne može ga živeti niko drugi, ma koliko vas voleo. Da li ste videli neko dete da je odustalo od procesa učenja da hoda? Ma koliko puta padne, ponovo ustane i ide dalje. Bude i suza, bude i revolta, ali se na kraju prohoda. Jer tako mala deca nemaju svest o tome da je moguće odustati. Za njih ta opcija uopšte ne postoji, i upravo zato svako dete i dođe do tog cilja.
– Oprosti i nastavi dalje bez tereta
Zameranje, ljutnja, bes, mržnja i čitav spektar drugih toksičnih emocija najviše štete nama samima. Osoba ka kojoj su ove emocije usmerene ne mora nikada za njih da sazna, a vas će izjedati, narušavati vam fizičko i mentalno zdravlje i kvalitet života. Oprostite zbog sebe.
To ne znači da drugoj osobi morate bilo šta da kažete. Nije neophodno. Samo oslobodite svoj duhovni i emotivni prostor za lepe i korisne emocije. Pogledajte decu kako se ponašaju nakon svađe u igri. Vrlo često se u roku od par minuta ‘’odljute’’ i sa drugom/drugaricom sa kojim su pre toga bili u žučnoj zavadi se ponovo igraju, razmenjuju osmehe, neretko i grle, kao da se ništa nije dogodilo. Da li vam deluju opterećeno i tužno, ili rasterećeno i bezbrižno?
– Probaj nove stvari
Ne plašite se da posetite nepoznata mesta, upoznate nove ljude, obučete nešto totalno drugačije, naučite novi jezik, otkrijete nove ukuse. Toliko je neslućenih mogućnosti. Izađite iz kutije i upoznajte sebe bolje kroz nova iskustva. Deca jedva čekaju da probaju nešto novo jer tako svaki put iskuse radost života. I otkriju neke svoje do tad nepoznate talente, sklonosti, mogućnosti.
– Smej se što češće i zabavljaj se
Pravac mog života se umnogome promenio kada sam na vrhovno mesto liste svojih prioriteta postavila životnu radost. Pomerajući do tada ustoličenu odgovornost par mesta niže.
Shvativši da je život putovanje a ne cilj, i da ako u toku tog putovanja ne uživam i ne umem da pronađem male radosti svaki dan, moj život će proći u grču, strahu, jurnjavi i planovima. I dalje sam odgovorna i u poslu i u odnosu prema ljudima, i u odnosu prema sebi, ali na jedan umereniji i zdraviji način. Češće se igram i zablavljam i sa svojom decom i sa prijateljima. I mnogo se bolje osećam.

Ovde možete naći tekst ,,Hipnoterapija i moć podsvesti“
– Traži nove prijatelje
Menjamo se tokom života. Svaki dan smo drugačija osoba od one koja smo bili juče. I zato ne treba da nas niti čudi niti rastuži ako na tom putu neke prijatelje možda izgubimo, jer možda se ne krećemo u istom pravcu. Možda se naši putevi drastično raziđu od one početne tačke, I to ne mora da bude lose ni za koga. Upoznaćemo sigurno nove prijatelje koji će biti bliži nama kakovi smo danas. Pogledajte samo decu sa kojom lakoćom stiču nove drugare i kako uživaju u druženju.
– Deli sreću sa drugima
Sreća je osećaj, stanje duha, i nikako nije deficitan resurs. Zapravo suprotno, što je više neko koristi, više ljudi iz njegovog okruženja će imati priliku da je i sami iskuse. Sreća je zarazna. Ne plašite se da ćete je izgubiti ili umanjiti njeno postojanje time što je podelite sa drugima. Ne, nego će ona tim deljenjem biti još veća i još lepša.
– Uči konstantno
Ne moraju to nužno biti velike i epohalne lekcije. Ne mora to biti samo poslovni i karijerni aspekt. Može se naučiti toliko toga novog i produbiti već usvojeno znanje i veštine. Važno je samo neprekidno napredovati, i svaki dan znati i umeti bar nešto malo više nego prethodni dan.
– Budi zahvalan na onome što imaš
Svako ima bar nešto na čemu je u svom životu zahvalan. Ako ništa drugo, sama činjenica da ste se probudili I ovog jutra je veliki blagoslov. Jer mnogi nisu. U trenutku dok čitate ovaj tekst možete osvestiti bar tri zahvalnosti.
I to: jer možete da vidite dok toliko mnogo ljudi na žalost ne može, umete da čitate dakle imali ste priliku za školovanje i spremni ste da radite na sebi dakle ostvarujete napredak u svom životu.
Osećajući zahvalnost za ono što imamo otvaramo sebi put ka mnogim lepim i dragocenim stvarima koje tek možemo da imamo. Jer onaj ko ne zna da ceni i uživa u onome što ima, neće to umeti ni kada bude imao i tri puta više. U pitanju je način razmišljanja.
– Drži se za ruke sa onima koje voliš
Toliko je zapravo jednostavno pokazati emocije. Ako vam se neko dopada, uhvatite ga za ruku i podelite lepotu toga što osećate. Ili jednostavno sedite bliže te osobe. Nasmešite joj se. Zagrlite je. Mnogo toga može biti drugačije ako samo nekome pokažete da vam je stalo.
Nastaviće se…
Autor: Ana Rodić