Vjerujem da se svatko tko je malo upućen u područje prehrane susreo s oprečnim stavovima oko detoksikacije. Krenimo polagano demistificirati ovu dosta kompleksnu temu na što jednostavniji način. Da li detoksikacija uopće postoji? Moj odgovor bio bi kratak i jednostavan – da.
Klinička definicija detoksikacije je “postupak uklanjanja otrova ili toksina ili njihova produkta iz nekog područja ili pojedinca“. Kliničke toksikološke knjige još definiraju detoksifikaciju kao pretvorbu „toksičnih matičnih spojeva u ne toksične metabolite“ ili „sve reakcije, enzimatski katalizirane ili ne, koje čine konverziju toksičnih tvari/metaboliteta bez stvaranja oštećenja“.
Zapravo, mislim da nije upitno da li detoksikacija postoji ili ne već se koplja lome oko toga da li mi možemo što učiniti po tom pitanju svojim postupcima. Obično postoje dvije struje razmišljanja u kojoj, pojednostavljeno, jedni tvrde da ne možemo detoksicirati tijelo i da je to obična prijevara, a s druge strane nalazi se tabor onih koji zagovaraju detoksikaciju u smislu različitih metoda koje pospješuju prirodan proces detoksikacije tijela.
Jednostavnim riječima proces kojim se naše tijelo čisti od nepoželjnih supstanci a to izvodi različitim putevima. Primarni organ detoksikacije je jetra sa svoje dvije faze detoksikacije.
Jasno je da detoksikacija definitivno postoji, znamo koje su faze iz fiziologije, što se dešava u kojoj, koji nutrijenti su nam potrebni u pojedinim fazama da bi se toksini mogli odstraniti iz tijela različitim kanalima, odnosno urinom, kroz kožu ili stolicom.
Možda se pitate zar naša tijela to ne rade sama po sebi? Kakve ja veze imam s time? To je isto kao da ste pitali dali mi svojim postupcima možemo utjecati na te procese detoksikacije u tijelu? Odgovor se nameće sam po sebi. Naravno da da.
Naši postupci itekako djeluju u pravcu da potpomažu ili otežavaju proces detoksikacije. Opširnije ćemu ući u ovu problematiku u jednom od daljnih tekstova o njezinom visočanstvu jetri i ostalim sustavima uključenim u detoksikaciju. Za sada nas zanima dešifriranje pojma detoksikacije.
Što bi mi to trebali uopće detoksicirati i da li postoji potreba za time? Dalje u tekstu vidjet ćemo primjere kako su naša tijela opterećena raznim kemikalijama koje su u našem okruženju. Neke od njih vjerojatno nam ne idu na štetu ali s druge strane određene definitivno idu i uz lošu prehranu postaju glavni krivac za sve veći porast oboljenja u današnje vrijeme.
Pročitajte tekst: ,,Nutritivne intervencije kod zakašnjele mišićne boli – DOMS“
Toksini u raznim oblicima su svuda oko nas. Primjeri toksina iz okoliša koji mogu otežavati rad jetre:
- Otapala za kemijsko čišćenje
- Ispušni plinovi iz auta
- Duhanski dim
- Smole,ljepila
- Kemijske boje, kemijska sredstva za uklanjanje mrlja
- Teški metali poput žive(riba, plombe..), olova (pesticidi, stare vodovodne cijevi, kozmetika – npr. ruž za usne), arsena (konvencionalna hrana, voda iz vodova..), kadmija(čest sastojaka pesticida, pušenje..).
- Kemikalije poput poliklorirani bifenili (u organizam se mogu unijeti konzumacijom kontaminirane hrane (meso, riba, mlijeko i mliječni proizvodi), preko zagađenog zraka te kroz kožu) od kojih su dioksini najpoznatiji.
- Pesticidi poput organofosfata i organoklorida koji se rabe naširoko u poljoprivredi.
- Toksični spojevi iz plastike poput BPA – Bisfenola A (izbjegavati konzumiranje hrane iz plastike sa brojem 3,6,7, mikrovalne hrane pripremljene na plastici..)
- Voda kontaminirana ostatcima lijekova na recept
- Skupina spojeva zvanih ksenobiotici – uključuje kemikalije i spojeve iz okoliša koje pronalazimo u tijelu ali se u njemu ne proizvode niti očekuje da budu tamo. Ponašaju se kao estrogen u tijelu i vode prema jednom od najčešćih hormonskih disbalansa današnjice – dominaciji estrogena.
- Toksini koje otpuštaju „loše“ bakterije, nepoželjne gljivice, paraziti u crijevima.
Sve navedeno pridonosi ukupnom tjelesnom opterećenju toksinima i utječe na rad jetre ali i drugih organskih sustava u tijelu. Primjerice po pitanju pesticida najmanje 19 kemikalija koje se koriste u većoj mjeri na području SAD-a su povezane sa remetenjem rada hormona u tijelu ljudi. Environmental Protection Agency (EPA) i U.S. Dept. of Health & Human Services su utvrdili da je od 25 najčešće korištenih agrikulturnih pesticida:
- 5 toksično za živčani sustav
- 18 štetno za kožu, oči i pluća
- Otprilike polovica sačinjena od kemikalija koje su kancerogene
- 17 uzrokuje genetsko oštećenje
- 10 štetno za reproduktivne organe
- 6 remeti normalne funkcije hormona
Preko 98% insekticida i 95% herbicida završava na destinacijama nevezanim za ciljanu vrstu zbog koje se tretira uključujući vodu, zrak i hranu te na posljetku ljude.
Tu je još određeno svakodnevno metaboličko opterećenje koje predstavlja zahtjev na sustav detoksikacije. Tijelo svakodnevno proizvodi nove stanice koje zamjenjuju stare, odbacuje nusprodukte metabolizma stanica, čisti tijelo stranih i nepoželjnih supstanci, te čisti od nepoželjnih pijesni, gljiivica, virusa, bakterija itd.
Američki Centar za kontrolu bolesti i prevenciju (CDC) je 2001. započeo najveću studiju ikad napravljenu koja je još uvijek u tijeku na temu izloženosti kemikalijama u svakodnevnom životu. CDC bilježi toksine pronađene gotovo u svakoj osobi koju testiraju. Njihov izvještaj iz 2009. predstavlja podatke za 212 kemikalija koje dolaze od tisuće ljudi testirano.
Neke od industrijskih kemikalija koje pronalaze široko rasprostranjene uključuju polibromirane difenil-etere – kemijski aditivi koji se miješaju s polimerima pri proizvodnji plastike, bisfenol a – uobičajeni sastojak plastike koju koristimo, politetrafluoretilen koji se koristi kod suđa za kuhinju, perklorat – raketno gorivo, vatromet, eksplozivi.
Radna grupa za okoliš (EWG – Environmental Working Group) u suradnji sa Commonweal započinje projekt pod nazivom Human Toxome Projekt s ciljem utvrđivanja ukupne količine svih vrsta toksina u tijelu ljudi. Taj projekt, koji traje i danas, bilježi više od 500 različitih kemikalija i toksina u ljudi.
Pročitajte test: ,,Sve o kavi – koristi, mane i još ponešto“
Prema ranije spomenutom nacionalnom izvješću Centra za kontrolu bolesti trudnice u prosjeku imaju 35 različitih kemikalija u tijelu. Stoga nas ne trebaju čuditi podati koji govore o tome kako su već novorođena djeca opterećena kemikalijama koje nasljeđuju preko majke. Jedno takvo istraživanje dolazi od Radne grupe za okoliš čiji su znanstvenici testirali krv iz pupkovine iz bolnica diljem SAD-a i pronašli kontaminaciju od 287 kemikalija, od kojih je najmanje 75 poznato kao uzročnik raka.
U još jednom istraživanju iz 2005. pronalaze 232 kemikalije, uključujući poznate uzročnike raka i neurotoksine, u krvi iz pupkovine novorođenčadi. Iz svega navedenog jasno je da naša tijela nisu spremna za ovak teret toksičnosti koji donosi moderan život. Da su tijela majki u mogućnosti odstraniti te kemikalije vjerujem da bi to i napravila i nebi ih prenjela na bebu, ali očito su putevi detoksikacije preopterećeni. Zbog te nemogućnosti odstranjivanja toksini se akomuliraju u tijelu postajući dio strukture stanica i u masnim depoima.
Danas možemo primjetiti sve veći broj razvojnih problema u djece kao što su autizam, cerebralna paraliza, poremećaj pozornosti itd. Glavni krivac prema znanstvenicima sa Harvard Sveučilišta su 202 sintetičke kemikalije koje mogu biti štetne za ljude i u malim dozama a kojima smo svakodnevno izloženi.
Te kemikalije možemo pronaći u mnogim kućanskim proizvodima od stirena i BPA u plastici, aluminija iz limenka gaziranih pića te acetona kod uklanjanja laka za nokte. Čak je danas sve veći problem neplodnosti povezan s izloženosti kemikalijama. Jedno istraživanje iz 2006. iz znanstvenog časopisa Epidemiologija otkriva nam da je pesticid klorpirifos pronađen u krvi 90% muškaraca od njih 268 testirano koji prolaze tretman za mali broj spermatozoida.
Detoksikacija se u znanstvenoj literaturi često svodi na istraživanja o ispijanju vode s limunom poput poznate Master Cleanse dijete, Dr. Oz 48-satni vikend detoks ili ispijanje kašastih sokova i sl. Što samo po sebi nije dovoljno da bi postigli neke ozbiljnije rezultate i da bi mogli suditi o mogućnosti detoksikacije.
Nastaviće se…
Autor: Neven Kos
