„Da mogu dotakla bih ceo svet svojim perajima. Da mogu izlečila bih svaku dušu na ovom svetu koja pati, koja se muči i koja ne vidi izlaz. Da mogu plivala bih morima, istraživala, upoznavala, sanjarila, pustila svu pozitivnu vibraciju kroz vodu da dodirne srca i duše ljudi kojima je to potebno. Podstakla sve svoje prijatelje da mi pomognu u mojom misiji. A onda, kad bih izašla na kopno i kad bi peraja ostavila u vodi, a stopalom osetila tlo, čvrsto, moćno tlo, znala bih da sam napokon i sama isceljenja jer ću sve energije koje sam pokupila od drugih da otpustim preko svojih stabilnih i mirnih stopala i očišćenja nastaviti dalje, lagana kao perce da primerom i podrškom širim jupiterijanske poglede među divne ljude koji me okružuju. Zapravo da, ja to mogu jer sam ja RIBA!“
Ovog meseca, negde na njegovoj polovini, tačnije 14-og septembra imaćemo pun Mesec u znaku Riba. Kad god je Mesec u Ribama, moj topao savet vama jeste da otpustite sve što vas muči i tišti. Iako za Ribe svi govore da su izgubljene, varaju se. Možda im treba više vremena da ovladaju svojim sposobnostima i upoznaju svoje dubine, ali kad to učine, one prosto vladaju morskim prostranstvima i tačno znaju kako da vam pomognu, samo sedeći pored Vas.
Ribe su najveće empate zodijaka i one su dobile taj dar ili prokletstvo, da nose svih 12 znakova na svojim perajima, na svojim stopalima. Naša stopala, predstavljaju naša peraja. Ona nose čitavu našu težinu, njih pokušavamo da ukalupimo u neke cipele, pa trpimo bolove, trpimo štikle, trpimo neudobnost zarad neke lepote, a zapravo one nas nose, one nas održavaju uspravnim i mi to u potpunosti ne cenimo. Kad su stopala odmorna, noge su lagane kao perce i vi trčite, skačete, hodate, trenirate, šetate do iznemoglosti, zar ne?

Tekst ,,Nije lako biti mesec“ možete naći OVDE.
S toga želim da vam predložim da ovaj pun Mesec u Ribama provedete što više bosi možete. Znam da ovo nije lako, ali da u kući ne koristite papuče, da ako imate dvorište hodate po travi, da ako ste slobodni odete do obližnjeg parka i prošetate bosi, da osetite svaki listić pod nogama, svaki kamenčić, svaku grančicu.
Da, ukoliko ste u mogućnosti, odete na bazen i pustite vaša peraja da se čiste u vodi, plivajte, ronite, uživajte u blagodetima vode i onda kad stopala opustite i počnete da osećate peckanje, kao da vam hiljadu mrava prolazi kroz njih, znači da ste uspeli da pokrenete energiju koju imamo i na tabanima i na dlanovima jer je to naš glavni susret sa energijama oko nas, onda stanite mirno na vašem omiljenom mestu, u kući, bašti, prirodi, vodi. Skocentrišite se na svoja stopala, na to peckanje koje osećate i zamislite kako ono što vas najviše brine, što vas najviše koči u životu, što vas najviše boli odlazi kroz ta ista stopala u majku zemlju koja će to najbolje znati da transformiše. Samo se opustite i osećajte.
Tekst ,,Drago mi je, ja sam žena Vodolija“ pročitajte OVDE.
Prvo pravilo Riba je ja osećam. Da li sebe, da li druge uopšte nije važno, ali vi osetite i zamislite sve te teskobe kao jednu svetlosnu liniju koja napušta vaše telo, koja odlazi od vas u nepovrat i oslobađa vas. Pun Mesec u Ribama pruža priliku da otpustite sve što vas muči i tišti.

Tekst ,,Strpljenje, ideal za kojim traga Mars u Ovnu“ možete naći OVDE.
Mnogo je lepo osećati te vibracije, sama ih osećam celi dan, svaki dan i doživljavam ih kao masažu svojih stopala kojima je to potrebno, pa bih volela da i vi osetite jer ćete kroz vreme videti koliko samo umora, težine i teskoba mogu naša divna stopala da otpuste.
Ribe možda deluju krhko, ali su zapravo najači stub jer kao što sam rekla drže sve na svojim leđima, kao što naša stopala drže naše telo. Posvetite im pažnju na pun Mesec u Ribama, posvetite pažnju sebi i svojim izazovima, otpustite ih i krenite u novi period, pročišćeni, stabilni i jaki..
„I tada, stopalima snažno stanemo na zemlju, primimo energiju, osvestimo trenutak i spremimo se za nova životna polja koja nas čekaju, jer u svima nama postoji malo Ribe i svi mi koračamo zajedno u ritmu najglasnijeg bubnja, bubnja sinergije energija Zemlje, Vode, Vazduha i Vatre…“
Autor: Maja Pešić
Lep tekst! Bravo!
I hvala na motivaciji ❤♓