Metabolički sindrom (MetS) je skup kliničkih nalaza koji se sastoji od abdominalne pretilosti, visoke razine glukoze, visoke razine triglicerida, niske razine lipoproteina visoke gustoće (HDL) i hipertenzije. Osobe koje imaju metabolički sindrom imaju dva puta veću mogućnost za razvoj kardiovaskularnih komplikacija tijekom sljedećih 5 do 10 godina, te pet puta veću mogućnost za razvoj dijabetesa tipa II.
Ovaj sindrom značajno je povezan s pretilošću, a prema Svjetskoj zdravstvenoj organizaciji, svjetska prevalencija pretilosti udvostručila se u posljednja tri desetljeća i najmanje jedna trećina odraslih starijih od 20 godina ima prekomjernu tjelesnu težinu ili pretilost (WHO, 2013). Navedeno ukazuje kako će povećanje pretilosti paralelno slijediti i povećanje učestalosti MetS-a. Uznemirujuće je da se gotovo polovica osoba oboljelih od dijabetesa tipa II i jedna četvrtina osoba oboljelih od srčanih bolesti može povezati s prekomjernom težinom ili pretilošću (Hossain, 2007).
Najveću štetu našem tijelu i njegovom funkcioniranju čini visceralno masno tkivo koje se nakuplja oko unutrašnjih organa. Visceralno masno tkivo izlučuje brojne citokine koji uzrokuju upale unutar našeg tijela. Također, dolazi do povećanja razine leptina i C reaktivnog proteina (CRP-a), a smanjenja razine adiponektina. U pretilih je nađena povišena razina CRP-a koja se povezuje s aterogenezom. CRP je reaktant akutne upale i nezavisni je prediktor kardiovaskularnih bolesti (Alberti i sur., 2009). Leptin je adipocitokin koji regulira apetiti i metabolizam. U pretilosti se javlja rezistencija na leptin i hiperleptinemija. Leptin preko receptora u hipotalamusu uzrokuje aktivaciju simpatičkog živčanog sustava te tako povisuje krvni tlak. Također uzrokuje vazodilataciju inducirajući sintezu dušikovog oksida (NO), ali u stanju hiperleptinemije i rezistencije na leptin izostaje taj učinak. Ovo, također, pridonosi povišenju krvnog tlaka (Taube, Schlich, Eckardt & Eckel, 2012; Bełtowski, 2012).
Adiponektin je citokin kojeg luče adipociti i njegova je razina snižena u pretilih (Ochiai i sur., 2014). On povećava inzulinsku osjetljivost, regulira tjelesnu težinu i djeluje protuupalno. Povećava oksidaciju masnih kiselina, smanjuje glukoneogenezu u jetri i povećava ulaz glukoze u mišiće. Protuupalno djeluje tako da suprimira proizvodnju upalnih citokina (Carbone, La Rocca & Matarese, 2012). Snižena razina adiponektina povezuje se s inzulinskom rezistencijom, hiperinzulinemijom i dijabetesom tipa II.
Značaj tjelesne aktivnosti – pregled istraživanja
Mjere ishoda sastava tijela
Indeks tjelesne mase, opseg struka ukupna masna masa tijela značajno su smanjeni u skupinama koje su provodile tjelesno vježbanje u odnosu na kontrolne skupine. (Ostman i sur., 2017).
Mjere ishoda kardiovaskularnog sustava
Maksimalni primitak kisika (VO2max) značajno je poboljšan kod skupina koje su provodile tjelesno vježbanje u odnosu na kontrolne skupine. Također, sistolički i dijastolički krvni tlak značajno su smanjeni kod skupina koje su provodile tjelesno vježbanje (Ostman i sur., 2017).
Mjere metaboličkih ishoda
Glukoza u krvi natašte je značajno je smanjena kod skupina koja su provodile tjelesno vježbanje u usporedbi s kontrolnim skupinama. Trigliceridi su značajno poboljšani kao i LDL kolesterol u skupinama koje su provodile tjelesno vježbanje, nasuprot kontrolnim sudionicima. HDL kolesterol ostao je nepromijenjen u skupinama koje su vježbale u odnosu na kontrole sudionike (Ostman i sur., 2017).
Utjecaj intenziteta vježbanja
Promjene u mjerama ishoda koje se odnose na sastav tijela, značajno su se poboljšale tijekom provođenja treninga umjerenog, visokog i vrlo visokog intenziteta. Nisu pronađene statistički značajne razlike između intenziteta provedene tjelesne aktivnosti (Ostman i sur., 2017).
Brojne su studije dokazale pozitivnu povezanost tjelesne aktivnosti sa psihičkim (Bidzan-Bluma i Lipowska, 2018) i tjelesnim zdravljem (Cooper i sur., 2016). Štoviše, tjelesna neaktivnost danas se smatra četvrtim rizičnim čimbenikom smrtnosti u svijetu (WHO, 2015),a sedentarni način života povezan je s rizikom od razvoja karcinoma debelog crijeva te karcinoma dojke kod žena (Anzuini, Battistella i Izzotti, 2011). Svakodnevna tjelesna aktivnost iznimno je bitna za kvalitetu našeg života. Ona ne mora biti intenzivna niti dugotrajna. Ono što se zaista računa je kontinuitet jer kako se kaže USE IT OR LOSE IT! 🙂
Autor: Petra Jurić
Literatura:
