Svako od nas tokom života sreće razne učitelje. U ovom kontekstu mislim na bilo koju osobu od koje smo u prilici da naučimo nešto mudro. To mogu biti učitelji joge, ći gonga, reikija ili može biti neka baka sa sela koja nas je inspirisala na neki način. Neke učitelje biramo, a neki se sami pojave u našem životu onda kada smo spremni. Problem nastaje kada se previše vežemo za takve ljude, tražeći u svakoj situaciji odgovore ili pomoć od njih. Često ljudi postaju zavisni od učitelja i drže se za njih kao za slamku spasa. Ali ono što bi trebalo je da postanemo sami svoj učitalj i najveća podrška.
Učitelji su pre svega ljudi koji takođe žive u materijalnom svetu i imaju svoje zadatke i svoj put.
To nisu nikako bezgrešni ili prosvetljeni ljudi. Oni su samo dugo radili na sebi, isceljivajući aspekte svog života, i nakon toga odlučili da prenose svoje znaje i veštine dalje. To ne znači da oni ne prolaze kroz teške periode i da su im životi savršeno uređeni. Na društvenim mrežama je ovih dana tema mnogima razvod motivacione govornice Ane Bučević. Interesantno je da su neki koji prate njen rad i primenjuju metode koje ona predlaže odjednom počeli da osuđuju njeno učenje samo zato što se razvodi. Ljudi su se očigledno vezali za nju kao ličnost (ili sliku koju su kroz svoje prizme stvorili o njoj), a ne za znanje koje prenos.
Pitanje je šta su uradili sa tim znanjem i kako su ga primenili na svoje živote. Učenje koje prenosi Ana Bučević dolazi iz njenog iskustva i onoga što je ona naučila od Ester Hiks, Nil Donald Volša i mnogih drugih koje pominje u svojim videima.
Nil Donald Volš se na primer ženio 9 puta.
Da li ga to čini manje vrednim učiteljem i poništava hiljade njegovih knjiga koje su inspirisale milione ljudi? Važno je naravno da učitelji bilo koje od spiritualnih disciplina donekle vode način života koji propagiraju drugima, i da se na njima vidi primena onoga što prenose. Ali u današnje vreme, što zbog buđenja svesti, što zbog veće potražnje na tržištu spiritualnosti, postoji jako puno gurua, učitelja i sličnih pa je važno prepoznati one koji su čistog srca i koji će na ispravan način inspirisati druge.

Pravi učitelj je onaj koji otvara vrata i ohrabruje učenika da sam prođe kroz njih. Ne treba ni davati savete već pomoći osobi da sama dođe do odgovora.
Dešava se da se učitelji nekada previše upliću u živote učenika.
Ponašaju se kao njihovi spasioci i tako ih vezuju za sebe, sputavajući njihovu sposobnost da sami pronađu rešenja. Nekada je to zbog novca da bi osigurali sebi redovne dolaske klijenata, ali češće zbog sopstvenog ega kojeg uglavnom nisu ni svesni. Svi iscelitelji treba puno da rade na umirivanju svog ega, i da shvate da su oni tu samo neka vrsta provodnika kroz koju energija treba da protekne da bi došla do druge osobe. Mnogo iscelitelja govori da su izlečili nekoga, ali oni su u stvari samo podstakli biće osobe na samoisceljenje. U isceljenju je bitno da učitelj ne ulazi svešču u tuđe probleme već da ostane u nekoj meri distanciran. Iseljenje treba da se desi između učenika i njegovog sopstvenog bića.
Iz mog aspekta Reiki učitelja smatram da je nakon obuke učenik taj koji treba da uzme svoj život u svoje ruke, da pronađe svoj način praktikovanja i da sam kreira svoj Reiki put. Ljudi treba da budu kreativni u korišćenju energije a ne samo da slepo prate uputstva data od učitelja. Na taj način postaju slobodniji i otvoreniji da im Reiki donese razne balgodeti u život. Svako iskustvo je jedinstveno. Neće svaki učitelj odgovarati svakom učeniku. Biti učitelj je velika odgovornost.
Zato se taj proces postajanja učitelja bilo koje discipline nikada ne završava. Smatram da svako privlači onog učitelja koji je njemu potreban na putu samospoznaje u datom trenutku. Kroz život sam došla do nekoliko predivnih ljudi koje smatram svojim učiteljima. Neki su se zadržali duže, neki kraće. Nečije učenje mi je služilo u mnogim aspektima, a nečije sam brzo prerasla. Učitelj treba pre svega da poštuje sebe i svoje vreme, da se ne daje previše i ne upliće duboko, jer to može da ima kontra efekat na učenika.
Autor: Tijana Filipović
Trazila sam pomoc i savete od mnogih duhovnih ucitelja ali nisam dobila. Sama sam na ovom putu tesko je ne odustajem jer prosto osecam zelju pitrebu da idem ka necem novom. Ako znate nekog ko moze da mi pomogne bila bi zahvalna. Hvala