Moj put je započeo jogom i nastavio se raznim duhovnim, tjelesnim i energetskim tehnikama. Radila sam sa velikim brojem duhovnih učitelja i svaki od njih ostavio je važne tragove u mom životu i mnogo doprinio mom osobnom razvoju. Duboko sam zahvalna svima njima za sve što su mi pružili svih ovih godina. Sada svoja znanja i velika iskustva prenosim drugima da bih pomogla svima koji se ne osjećaju ostvareno i sretno, da pronađu sebe, svoju svrhu i osjete životnu radost, da krenu na putovanje prema svom unutrašnjem svijetu, prema sebi, da spoznaju svoje duše i svoje pravo Ja. U ovom tekstu saznaćete kako su joga, Indija i život u ašramima mijenjali moj život.
Moje unutarnje biće, moja duša, jednostavno je znalo što želi i koja mu je daljnja namjera ili svrha zbog koje je utjelovljeno u ovaj svijet.
Jedna faza mog života tada je završila, a započinjala je nova s mnogo promjena. Niz povezanih vanjskih događanja povezivalo se s onima u mojoj nutrini i vodili su sve većoj povezanosti sa samom sobom, drugima, svijetom i svemirom- s duhovnom dimenzijom svega što postoji.
Postala sam svjesna toga što mi zapravo treba, svjesna toga da imam moć kreirati svoj život, osjećajući se kao da sam se probudila iz dubokog sna u kojem sam mislila da znam tko sam. Nekako je sve sjelo na svoje mjesto i počinjalo imati smisla. I danas dok u tišini sjedim sama sa sobom, mogu u nutrini osjetiti šapat svoje duše i skrivenu namjeru s kojom se utjelovila na ovaj svijet. I tada znam da je sve kako treba biti.
U svim tim teškim trenucima spoznala sam svoju snagu.
Onda kada se sve oko mene rušilo, ja sam se dizala. Dopustila sam da padnem kako bih iznova ustala. Dopustila sam si patnju, bol i suze kroz koje sam morala proći kako bih zatvorila jedan dio svog života i bila spremna na nove lekcije. Otvorila sam vrata tim lekcijama i prepustila sam se. Nisam nastojala biti ono što drugi od mene očekuju u tom trenutku, niti nešto što nisam ja. Počela sam s osmijehom na licu živjeti sebe i ostala na tren začuđena koliku imam unutarnju snagu. Izvana sam se osječala krhko i nježno poput stakla, ali iznutra sam shvačala što iz određenog iskustva moram naučiti i zašto mi je dano.
Voljela sam takvu sebe, znala sam da sam dala sve od sebe dok sam padala i pomirila sam se s onime što nisam mogla promijeniti. Radila sam na onome što sam mogla mijenjati. Moje suze i bol bile su mi dar i prilika za transformaciju. Moje lekcije u životu shvaćam kao procese kroz koje sam trebala proći kako bih očvrsnula i tada velikom unutarnjom snagom krenula u svoju životnu misiju za koju sam izabrana. Živjeti svoju Dharmu.
Mnogi ašrami u Indiji u kojima se može boraviti, idealni su za ovakva ramišljanja i pronalazak novog puta, a meni su mnogo koristili.
Tamo se možete osamiti, meditirati, dobivati uvide, prisustvovati raznim svetim ritualima, naučiti poniznosti, služiti, prilagoditi prehranu i postiti. Velika su to životna iskustva koja vas promijene i obilježe za cijeli život. Jedan od takvih je i Ramana ašram u Tiruvannamalaiu. Iznad ašrama Šri Ramana Maharshi, proteže se i Arunachala, sveta Šivina gora. I sam Šri Ramana živio je i meditirao 7 godina u pečini na Arunachala. Zato je i ašram izgrađen i nazvan njemu u čast. Ovdje sam spojila duhovni rad s humanitarnim jer to uvijek ide zajedno.
Kada sam prvi puta došla ovdje toliko mi se svidjelo, sam grad i ašram, pohod na svetu goru, da sam odmah sama sebi rekla kako ću sigurno doći ponovno. I došla sam nakon godinu dana boraviti u ašramu. Arunachala/sveta Šivina gora odašilje svoju moćnu energiju na cijeli grad, a svatko tko to želi, može pronaci mir u ašramu. Raditi sevu ili služiti može se u ašramu, na način da se pomaže u kuhinji i zatim u točno određeno vrijeme, svaki dan prijepodne u 11 sati, dijeli se hrana siromašnim saduima.
Stvori se tako veliki red siromašnih sa svojim posudama u koje se sipa hrana iz velikih kotlova ispred samog ašrama.
Onima koji nemaju svoju posudu, hrana se sipa na veliki list od raznog drveća ili na palmin list. Nađe su tu i tamo i poneki putnik ili turista u redu za besplatnu hranu, a nitko nije odbijen. Uvijek bude dovoljno za svakoga. Tako se svakodnevno podijeli preko stotinu besplatnih obroka.
Hranu na palminom listu dobivaju i svi oni koji borave u ashramu, a jede se prstima.
Nakon nekog vremena naviknete se. Ima to i svoju dobru stranu. Jesti vrhovima prstiju znači bolji okus hrane nego kada to radite metalnom žlicom, a i nekako je prirodno. Razlika je jedino bila u tome što smo mi pojeli svoj obrok u velikoj prostoriji ašrama koji je služio kao restoran. Stane se u red, čeka mirno u tišini, zatim sjeda na pod. Ja sam odlazila jedino na obrok za večeru i pojela malo riže. Riža je u Indiji nezaobilazna namirnica koja se jede svaki dan za svaki obrok. Kaže se da u Indiji svaka obitelj skuha toliko riže za obrok da bi bilo dovoljno za sve i obavezno malo ostalo.
Uvijek mora ostati malo riže, jer ukoliko navrati netko do njih, mogu ga ponuditi jelom-rižom. Listovi s kojih se jela riža, skupljaju se s poda, operu i ponovno se na njih služe obroci. Zato, nanese li vas put jednom u ovo mjesto, molim Vas, donirajte koju rupiju u ašramu jer budite sigurni da taj novac ide za obroke za siromašne kao i za vaš obrok ako boravite ovdje.
Sveti rituali u ašramu posebno su me se dojmili, zatim odlazak na svetu goru, a nakon toga ostajalo bi mi dovoljno vremena za odlazak u jedno sirotište i druženje s djecom nakon što se vrate iz škole.
Čisto ispunjenje duše i srca.
Ostatak dana provodila sam sa sobom, u razgovoru, i meditacijama. Bilo je to idealno mjesto za tako nešto, s dovoljno prostora da se osamim. Pjevanje Veda uz posebne svete rituale zahvalnosti, jedva sam čekala i nastojala sam ne propustiti to. Uvijek sam imala na čemu zahvaliti i prisjetiti se lijepih trenutaka koji mogu i one najlošije dane učiniti boljim, jer onda se puno lakše nositi sa svim životnim izazovima.
Nisam se bojala u tišini još dublje istraživati sebe tko sam i kamo idem, te krenuti na taj put samospoznaje. Ljubav koja je postojala u meni i još više jačala trebalo je podijeliti s drugima. Osvijestila sam da Univerzum ima za mene nešto mnogo jače i veće, nešto što će utjecati na mnoge ljude oko mene i šire, nešto što sam sposobna davati drugima. To je taj osjećaj iz srca, znam da to mogu i hoću, i taj unutarnji mir i ljubav iz srca uvijek iscjeljuje. Naša duša zaslužuje samo misli pune dobrote i ljubavi. Počela sam shvaćati tko sam i prihvatila to. Nitko i ništa mi to ne može oduzeti. Živim svoje novo poglavlje svog života sretnija nego ikad. Osjećam duboku povezanost s ovim svijetom i svima u njemu.
Najveći dar koji možete dati svijetu jest pronači mir i sreću u sebi, te ostvariti životnu svrhu.
Znam da ne možemo svi pobjeći u ašram na neko vrijeme, ali možemo odvojiti neko vrijeme od svakodnevnog nastojanja da utišamo svoj um i slušamo taj unutarnji glas koji nas vodi. U tišini. Zato radite jogu ili meditaciju ili jednostavno prošetajte u prirodi čak i ako imate samo 5 minuta na dan, samo sjedite na mirnom mjestu, potpuno se umirite i promatrajte dah. Pozitivnost i ljubav će vas voditi do vašeg puta. Tada ćete potaknuti i druge da učine isto. Svi zajedno činimo ovaj prekrasni planet, a kada je ovaj život gotov, svi smo jedno.
Autor: Dragica Kopjar
