Kad ti stopala prokrvare – zastani. Možda put kojim ideš nije tvoj. Kad nemir ti nastani tijelo – zastani. Možda mjesto na kojem si nije tvoje. Kad osmjeh počne da blijedi, a jutro izgubi blistavost – zastani. To tvoja duša traži tvoju pažnju. Slušaj i ne dozvoli da te žamor unutrašnjeg svijeta zavede – to samo ego igra svoju igru. Samo slušaj i čućeš šta tvoja duša želi da ti kaže. Istinu o tome ko si.
Radostan, nepredvidiv, težak, čudesan. Nekad mirno more kojim bezbrižno plovimo, nekad iznenadna oluja kojoj se ne nazire kraj. Život kaoniz različitih izazova i različitih načina na koje se nosimo sa njima.
„Između stimulansa i odgovora postoji prostor. U tom prostoru je naša moć da izaberemo naš odgovor. U našem odgovoru leži naš rast i naša sloboda“ – Viktor Frankl
I dok neki od nas vide priliku i u olujnom danu, drugi zastaju i povlače se i pred najmanjim izazovima. Strahovi, nesigurnost, osjećaj krivice, anksioznost proizilaze iz naše nemogućnost da se racionalno i efikasno nosimo sa izazovima. Emotivna i mentalna preplavljenost dodatno smanjuje mogućnost adekvatnog odgovora na provokacije. Počinjemo da izbjegavamo potencijalno ugrožavajuće situacije, povlačeći se u „zonu sigurnosti”. Biramo poznate, sigurne staze, polako odustajući od svojih želja i ciljeva. Udaljavamo se od svoje autentične ličnosti, zaboravljajući kako da se povežemo sa svojom unutrašnjom snagom. Dozvoljavamo drugima da nas definišu. Počinjemo da posmatramo sebe očima drugih, zaboravljajući kako izgledamo kroz svoje, spremni da prigrlimo i volimo samo „dobre” aspekte sebe, dok oni „loši”, neprihvaćeni i osuđeni, ostaju potisnuti. Ali, sve ono što je potisnuto traži način da se izrazi. Naše unutrašnje biće se povija i trpi i počinje da šalje različite signale. Naši snovi postaju nemirni, naša ljutnja prerasta u bijes, mržnju ili ogorčenost, naša tuga u depresiju, muče nas alergije, glavobolje, povišen krvni pritisak. Primjećujemo simptome, ali ne i probleme. Rezultati svih pregleda su u redu, ali mi se i dalje ne osjećamo dobro. Zašto?
U svakom od nas ima mnoštvo odgovora, ali kad naša navigacija – naša intuicija zataji, pitanja ostaju bez odgovora. I tada nam je potrebna podrška za istraživanje našeg unutrašnjeg prostora. Unutrašnje putovanje do mjesta dubokih uvida, mjesta na kojem čekaju odgovori, mjesta ponovnog povezivanja sa sobom. I kad, istinski, spoznamo ko smo, moći ćemo da vidimo šta je ono što nas inspiriše i raduje, a šta je ono što treba da ostavimo iza sebe, ostavljajući prostora za rast i razvoj naših potencijala.
Postoji više različitih metoda koje možemo koristiti u ovom procesu, a jedna od njih je cvjetna terapija Dr. Edvarda Baha, poznata kao Bahove cvjetne kapi.
„Iza svake bolesti kriju se naši strahovi, naše brige, naša pohlepa, naše simpatije i antipatije. Hajde da ih otkrijemo i iscelimo, a sa njima će nestati i sve bolesti od kojih patim.” – Dr Edvard Bah
Cvjetne esencije su vibracioni otisci životne snage cvijetova, koji odgovaraju našim emocionalnim i mentalnim stanjima. Djeluju na naš energetski nivo, pomažući nam da prevaziđemo prepreke ka harmoniji sa samim sobom i sa svojim okruženjem, osposobljavaju nas da se oslobodimo negativnih i ograničavajućih uvjerenja, aktiviraju urođenu sposobnost našeg tijela da se iscjeli, da čuje i prati svoju intuiciju. Na suptilan način, unapređuju svjesni rast, transformaciju i integraciju.
Ovo ne znači da ćemo se, jednostavnim korišćenjem cvjetnih esencija, osloboditi teškog emotivnog i mentalnog „prtljaga“ i živjeti srećno do kraja života. Svaki proces počinje preuzimanjem odgovornosti za sebe i razvijanjem svjesti koja nam omogućava da prihvatimo sve naše emocije. Ovo može značiti korjenite promjene za koje je potrebno dosta hrabrosti, Možda će biti teško, možda ćemo željeti da odustanemo. Ipak prije nego što to uradimo, vratimo se još jednom na ono isto mjesto gdje smo se ponovo povezali sa sobom i oslušnimo svoju dušu. I pustimo da nas ona vodi. Jer duša ne brine o sigurnosti. Duši je potrebna sloboda.
Autor : Žana Burić
