Svijet iza svijeta

Božansko i ljubav je oko nas i u nama. Uvijek.

Oduvijek sam na neki način vjerovala da postoji stvarnost iza ove stvarnosti koju živimo. Ali do sada nisam nikada imala nikakav „dokaz“ kao potvrdu tog mog uvjerenja. I onda, najednom, iz ne znam kojeg razloga, možda zbog nekih mojih sitnih činova dobrote. Bila sam nagrađena onako kako nikada nisam mogla ni sanjati.

Odlučila sam postati učitelj joge. Zašto? Ne znam točno. Postojao je razlog. Iako ne volim više koristiti taj izraz „ne znam“ jer me moj učitelj joge naučio i suočio s tim da s „ne znam“ krenem na „možda“, a odmah iz „možda“ dođem do odgovora.  Formula od „ne znam“ do točne spoznaje radi jako brzo. Ako imaš dobrog učitelja kao ja pa te natjera naučiti osjećati, slušati i čuti.

Dakle, moj prvi odgovor oko želje zašto postati učitelj joge zapravo je bio baziran na tome da ću preko edukacije saznati više o fizičkom aspektu joge i da će mi to pomoći. Ono što tada nisam znala je to da je baš ta, točno ta, a ne neka druga, škola joge morala biti moj put. Jer zbog tog načina učenja i tog načina odnosa i ja sam sada u jednom šarenom svemiru prepunom ljubavi i svaki dan je blagoslov i beskrajni trenutak uživanja u onome što mi zapravo jesmo i od čega smo sazdani.

S vremenom i s godinama koje su prošle postala sam sve manje čovjek koji voli biti okružen s puno ljudi i postala sam čovjek koji uživa u tišini i samoći. Riječi izgovorene bez ikakvog smisla, koje nisu služile ničemu. Postale su samo nešto što me beskrajno umara i zapravo pravi nervoznom. A ta nervoza je toliko niska emocija. I danas se klonim ljudi, družim se kad moram i lijepo ponašanje nalaže. Ali moj svijet i moje viđenje svijeta nije svačije viđenje svijeta i zapravo mislim da nam je svima dobro tako kako smo si posložili stvari. S vremenom mi je manje bilo potrebno društvo. I onda sam sam krenula na edukaciju za učitelja joge…

Naravno, svaki početak je i napet i sve je novo i sve nešto ispočetka, posmatranje, osmatranje, kočenje, kretanje. Ono što je mene zapravo oborilo s nogu i toliko mi otvorilo srce bili su ljudi koji su me na toj edukaciji okruživali. Biti s njima je toliki blagoslov na kojem ću biti zahvalna dok god me ima jer su pokrenuli sve u meni što mi je ovoga puta dokazalo da postoji potpuno drugi svijet iza ovog svijeta u kojem mi jesmo. Posve nešto drugačije, a zapravo se tamo nalazi upravo ono što svi mi jesmo. Ljubav. I sve je nekim predivnim bojama obojeno, neopisivim osjećajem ispunjeno. Blagoslovljena sam i zahvalna na tome.

Ono što sam zapravo htjela opisati i prenijeti priču, a sad osjećam koliko je to teško izreći i objasniti jer taj osjećaj se samo može osjetiti, nikako prepričati, nisu još izmišljene riječi za to, je spoznaja kako Svemir posloži sve stvari kako treba i ništa se ne događa slučajno.

Nas je tamo dvanaest. Deset polaznika i učiteljica i učitelj. Vrlo je neobično da se toliko potpuno različitih energija nađe i baš te energije su morale biti spojene kako bi nastao jedan predivan spoj. Ja još ni danas zapravo ne mogu definirati kako je to sve moguće. Da baš svi točno ti ljudi, točno ta srca, baš na tom mjestu, s točno tim učiteljima, su se morali naći kako bi u svima nama, u meni, ostavili vječiti zapis ljubavi na putu naše spoznaje božanskog. Kada smo zajedno, božansko se otkriva u potpunosti. Svaki puta.

Često spominjem ljubav jer ljubav je upravo ono što se tamo rodilo, što je svakoga u nama ispunilo novim spoznajama i otkrivanjem novog svijeta. Svi ti ljudi su sa mnom i u meni kreirali jedno beskrajno svijetlo spokoja, ushita, ljubavi. U Varaždinu, te posebne jeseni, stvoren je novi kozmos!

U sebi po prvi puta osjećam beskrajnu zahvalnost na ljudima s kojima sam blagoslovljena da me okružuju. Na učiteljima koji su bezrezervno dali svo svoje znanje i svu svoju ljubav koju imaju u sebi i pomogli nam da rastemo, otvorili nam nove svjetove i stvorili s nama i za nas beskrajno zajedništvo. Zajedništvo kakvo nisam nikad ni s kim osjetila i za kakvo nisam nikada čula. To nije samo učenje definicija na pamet i ponavljanje asana po stoti puta, pamćenje latinskih naziva iz anatomije.

Ta i takva njihova prezentacija joge nije samo joga. Oni su sa svim svojim energijama nadišli jogu. Zahvalna sam svim mojim dragim dušama koje su sa mnom tamo i koje kreiraju svu ljepotu novog svemira koji smo stvorili. Vratila sam osjećaj beskrajne dječje razigranosti, preplavljena najljepšim emocijama i jednostavno sam sretna.

Pokušaj opisa kako sam otkrila taj aspekt božanskog i da je sve oko nas i u nama izvorno samo ljubav je zaista teško objasniti. Zapravo želim prenijeti spoznaju da iza ovoga i sada gdje jesmo. Postoji ono nešto konstantno, samo treba željeti i zamoliti, biti ponizan i milostiv, prema sebi i prema drugima. Prigrliti i prepoznati trenutak koji nam je dan i poslan. Slušati glas unutar sebe, slušati svog unutarnjeg učitelja, rasti, meditirati, slušati i čuti. Raditi. I na kraju sretneš i upoznaš – ljubav.

Autor: Gorana Grgac