Volim ljude koji mi ozare zenicu oka. Meni su to moji dječaci. Zenica upija svjetlost u sami centar oka, e oni su ta svjetlost. Kako stari kažu da su „oči ogledala duše“, tako su zenice oka prozori u umu čovjeka. Moji dječaci su prozori mog uma, ali vremenom moraju imati i svoje prozorčiće. Na staklima prozora, onim svojim prvim dahom su počeli prozore da oslikavaju. Kako budu rasli, snažnije disali biće im potrebni veći prozori. Moraće napraviti, izgraditi svoje. Svakim trenom, to oslikavanje prerasta u čaroliju.
Kao kad na zamagljeno staklo oslikamo zimsku idilu, osmjeh, napišemo da nekog volimo… Tako su moji dječaci počeli da kreiraju svoje oslikavanje dahom. Oni su moj UM, ali ne uvijek i moja PODSVIJEST. Zašto?! Podsvijest je pravo mjesto sa kojeg upravljamo životom. Pa ako sam ih rodila ne mogu ih sebično držati za sebe, uz sebe. Moram ih pustiti da dišu, da i dalje slobodom svoga daha oslikavaju prozore, čak i da ih naprave većim nego što su moji.
Nemojte biti „SEBIČNI, OTROVNI RODITELJI“ oni koji sputavaju svoju djecu jer žele da slijede njihove snove. Svojim konstantnim kritikama, komentarima ubijamo samopouzdanje svoje djece. Nemojte govoriti „ako sam ja imao – mogao, ili nisam imao – nisam mogao, ili mi moji nisu pružili dok sam bio dijete“ pustite se toga, prošlosti. Budite djeci uzor, podrška, oslonac, neka imaju povjerenje, jer jedino ćete ih tako naučiti da budu LJUDI sigurni u sebe.
Djeca „sebičnih“ roditelja teško prihvataju odbijanje, neuspjeh, imaju zastrašujuće reakcije, ako osjete krivicu, napuštenost i sl.
Pustite ih. Ne gušite. Pomozite im da se pronađu. Ne ubijajte im SREĆU. Sreća bez smisla, opisuje relativno prazan, samo sebi, sebičan život. Zato ih ne ograničavajte, pustite ih da žive SLOBODU, ako ste vi sebični ne moraju biti i oni.
Učite ih ZAHVALNOSTI!!! Neka buđenjem ujutro budu zahvalni na svakom novom danu. Pustite ih da teže ka svojim ciljevima. Neka osjete kako sve u životu ima svoju svrhu, smisao. Time jačaju mentalno i fizičko zdravlje. Neka osjete da sve što su uradili, ono u čemu su sebe uložili, pružili, dali, ima svoj smisao. Neka ne zaborave na svoj prvi dah i svoja prva oslikavanje, neka teže za konstantnim oslikavanjem i tako će spoznati svoje JA.
Neka i oni imaju sjutra nekog ko će im „nesebično“ biti „svjetlost u zenici oka“
Autor : Milica Perović
