U suvremenom dobu joga je zasigurno najzastupljeniji oblik tjelovježbe. Istina je da se joga razlikuje na zapadu i istoku, ali njene dobrobiti su prepoznate svugdje. Pod pojmom joga danas se provlače mnoge teorije i stilovi, no ona generalno znači i djeluje kao ujedinjenje, točnije, ujedinjuje čovjeka kao cjelinu. Neki je koriste kao fitnes, uglavnom na zapadu, dok se na istoku pojmi kao životni stil gdje odvajamo iluzije od realnosti, što vodi u budno, meditativno stanje svijesti. Aštanga vinjasa se sistematizirala u modernom dobu, ali vuče antičke korijene. Glavna karakteristika je povezivanje daha s pokretom (vinjasa) što uzrokuje intenzivnu tjelesnu toplinu i tako stvara pročišćavajući znoj koji detoksificira organizam. Nadalje, jača dišne funkcije (ujjayi) i kroz točke fokusa (dristi) stabilizira um. Prakticira se svakodnevno, osim subote i mjesečevih dana.
Raspodijeljena je u 6 serija asana (poza), od kojih su prve smatrane najtežima, budući da grade osnove, čvrstu bazu za daljnji napredak. Ideja je savladati asanu prije prelaska na sljedeću. Praksa aštange se ne događa samo na prostirci. Njena duhovna strana se referira na Patanjalijeve Sutre u kojima su opisana moralna i etička načela ponašanja, koncentracija, povlačenje osjetila, kontemplacija, meditacija i budna stanja uma. Stil joge ćemo izabrati prema našim potrebama ili temperamentu. A što ju to odvaja od drugih stilova? Nabrojati ćemo nekoliko razloga.
1. Visoki stupanj propriocepcije
Poslije prvog sata joge često čujemo: ,,Vau, osjetila sam mišiće za koje nisam znala da postoje!”. To je prvi korak bliže propriocepciji, a ona podrazumijeva snalaženje u tijelu, točnije, svijesnost tijela i njegovog položaja u prostoru. Ukoliko ne koristimo tjelesne receptore koji služe za reakcije na podražaje, oni vremenom slabe, a mogu se i izgubiti ako je neaktivnost predugo zastupljena. Preko površinskih mišićnih grupa polako osvješćujemo kosti, tetive, ligamente i sitnije, dublje mišiće. Time umanjujemo mogućnost ozljede, jer ih osjećamo, a generalno poboljšavamo cijelu tjelesnu funkciju. Ovaj aspekt je izuzetno bitan, pogotovo na duge staze, a ujedno je i razlog zašto ne ,,ulijećemo” u naprednije poze, a da smo čvrsto izgradili osnovne poze (asane).
2. Zaokružena praksa
Nijedan dio tijela se ne osjeća zapostavljeno u aštangi. Njezine sekvence su protkane svim oblicima kretnji – dinamični pozdravi Suncu, rotacije, pregibi, ekstenzije, stojeće posture, sjedeće posture, inverzije, vježbe ravnoteže, stojevi na glavi/podlakticama/dlanovima, ručni balansi, otvaranje kukova, dinamične tranzicije… Jednom kad osjetite koliko mišića, tetiva i ligamenata aštanga pokriva, teško da ćete ju zamijeniti. Nijedan stil joge nije toliko pažnje pridao tijelu, koliko aštanga.
3. Prizemljenje
Prizemljenje možemo usporediti s ranojutarnjom bistrinom uma. Nakon sata dinamične aštange ne osjećamo umor unatoč tome što smo se znojili i borili sa asanama. Upravo suprotno, ona djeluje kao restart – prizemljujuće. Poslije Shavasane, naša energija je obnovljena i svježa, a um je miran i racionalan.
4. Prostor za napredak
Toliko je toga u praksi aštange što možemo poboljšati ili usvojiti. U samo jednoj posturi je barem pet poravnanja koja možemo poboljšati: položaj leđa, rotacija kukova ili samo dubinu asane. Kako je aštanga sastavljena od šest serija, dovoljno nam je materijala dala da ju doživotno učimo. A još je tu i kvaliteta daha, mentalni fokus i ritam prakse.
5. Poriv za čistim, organskim
Ovdje se ne misli nužno na čistoću doma ili osobnu higijenu. Čistoća se pojmi generalno. Na primjer, prvo što ćemo poželjeti promijeniti je naša prehrana. Meso i ostala kruta hrana će se taložiti satima u našem želudcu, a za to vrijeme će nas učiniti tromima i umanjiti sposobnost razmišljanja i tjelesnih aktivnosti, budući da se sva krv iz organizma usmjeri prema želudcu ne bi li uspjela probaviti obrok. Hrane nije potrebno toliko koliko se prezentira. Optimalna punoća želudca je ¼, te nas tako ostavlja laganim i ne ometa daljnje radnje. Osim prehrane, zanemarićemo modne trendove poput neugodnog uskog jeansa, visokih potpetica i plastičnih, neprozračnih materijala. Općenito, sve što nam ometa opseg pokreta i udobnost.
6. Prihvaćanje sebe i okoline
Aštanga praksa je naše intimno vrijeme. Tu se borimo sa samim sobom. Nema igrica ni publike. Samo suština. Koliko dajemo toliko ćemo i dobiti. Ashtanga je velikodušna i nagradit će plodovima, a naš je zadatak da ostajemo vjerni i redoviti. Ideja je napraviti ono što možemo, pa bilo to 15 minuta ili 2 sata, sve je bolje nego ništa. Ona nas uči da ,,pustimo”, da se ne natječemo s drugima, s vremenom. Time prihvaćamo činjenicu da nad mnogočemu nemamo kontrole, a ni utjecaja. Jedino na koga možemo utjecati smo mi sami. To ne znači da ćemo prestati mariti za svjetske probleme. Aštanga gradi empatiju i daje razumijevanje bića i okoline. Čist um odvaja iluzije od realnosti, a time jasnije donosimo odluke i prosudbe.
7. Neovisnost/neprivrženost
Čovjek se danas može pronaći u bilo čemu. Veliko je šarenilo izbora. Očekivanja proizlaze iz idealiziranja, odnosno, pretpostavki da će nešto tako biti ili da će se netko na određeni način ponašati prema nama. Aštangom spoznajemo da idealno ne postoji, te nas ona uči kako se ne treba indentificirati s vlastitim mislima ili postupcima. Time prestajemo biti robovi društva i jačamo samopouzdanje.
Autor : Jelena Lizde
