dvoje u belom dele besplatne zagrljaje

Kažu da su nam potrebna čak četiri zagrljaja dnevno da bi smo se održali, a dvanaest da bi smo unaprijedili emocionalnu inteligenciju. Najljepši jezik emocija/ljubavi, u kome su stopljena sva najnježnija osjećanja je zagrljaj.
Ali, ali…?!

Kad se grlite sa nekim, osjetićete ili možda nećete, kako vam energija struji tijelom ili vas obuzima osjećaj nelagode (nužda vas je natjerala da nekog zagrlite). Zagrljajem širimo radost, čistotu, slobodu… Otvaramo se životnim izazovima.
Ali, ali…?! Dokle to Ali?!

Pročitajte tekst: ,,Posmatrač”

 

Koliko vam se puta desilo da vam je zagrljaj iskreniji sa nekim koga vrlo malo znate u odnosu na nekog ko vam je blizak? Da li se sjećate dok ste bili mali, pa kad pođete kod rođaka u posjetu i roditelji vam kažu: ,,Aj djete moje sad tetku/teču, strinu/strica, brata ili sestru od tetke/strica poljubi i zagrli…”A vi to uradite nerado, eto čisto poslušate roditelje.

ILI

Pitate se sa tim istim rođacima i dok vam daju ruku i približavaju vam obraz, osjetite formalnost, hladnoću. Oni ne ljube vaš obraz, već ljube u vazduh. Oni vam ne pružaju šaku, već vrhove prstiju, oni vas i ne zagrle, a već su na pola metra udaljeni od vas.

I sjetite se, pa zar vam to nisu rođaci, bliski prijatelji, oni isti sa kojima su vas roditelji učili bliskost da održavate.
E nema više toga. Zaglavile su se emocije negdje između dva grudna koša, između dva srca, dva obraza, dvije šake.
Nažalost, ali je tako.

Srdačnost i srčanost se osjeti u pogledu kad vam osoba ide u susret, vauuu, a kakav se tek prenos energije  osjeti  od takve osobe kad je zagrlite. Kad osjetite obostrano podrhtavanje u grudima, kad vam se donja usna zatrese od radosti, kad vam oči zaiskre, kad vam toplina obuzme grudi, kad vas od jačine zagrljaja zabole leđa.

 

Pročitajte tekst: ,,Snaga Uma”

 

Da, naravno, ima toga kod ljudi, ali se vidi kod koga i kod kakvih. Da li vas ili vi nekog grlite, zagrljajem koji je zaštitnički, zagrljajem da vas sa obije ruke obavije oko leđa, zagrljajem da vas tapka po leđima, zagrljajem koji je dug traje poput najljepšeg plesa. Neko će reći važno je da je samo zagrljaj, e po mom mišljenju nije.

Dođe to s godinama kad u slučaju nužde više ne moram ni ruku pružiti, a kamoli se grliti. Ili grlim tako jako da se sve trese i puca ili… Da, zagrljaj je nešto što ne možeš ni kupiti ni plati, barem je tako nekad bilo.

Ali ima neko ko me zagrli i kaže: ,,Đe si ba moja mi$e” pa me grli i ljubi kako se grle razne kulture ovoga svijeta i iznova me nauči nekom novom pozdravu poštovanja, ali je u svim pozdravima uvijek zajednička TOPLINA IZMEĐU GRUDI.

 

 

Autor : Milica Perović

Podeli sa prijateljima 🙂
TwitterFacebookLinkedInPin ItWhatsAppViber

OSTAVITE KOMENTAR

Your email address will not be published. Required fields are marked *