Pravilno pozicioniranje tijela u asanama – pravilan alignment!

„Pozicioniranje“ je po meni možda jedan od prikladnijih termina kada se govori o alignmentu pa ću ga ovdje pri pojašnjenju koristiti. Iako ga u fizioterapiji češće koristimo za neko izvanjsko terapeutsko djelovanje na tijelo pacijenta, ono se može gledati i kao unutarnje tjelesno poravnanje koje će se proizvesti kao posljedica dobivene vođene verbalne (ili manualne) upute od strane učitelja/terapeuta ili kao posljedica vlastitog unutarnjeg osjećaja poravnanja, ukoliko taj osjećaj dolazi od pravilno naučenog i/ili izvedenog položaja/pokreta. Što napravimo kada nam netko kaže „ispravi se“ ili „uspravi se“? Ispravimo leđa i pozicioniramo kralježnicu u pravilniji alignment što je sasvim u redu i prikladno za veliki broj ljudi suvremenog doba.

Pozicioniranje bilo koje tjelesne strukture, određenog tjelesnog segmenata te čitavog tijela kao cjeline, jednih u odnosu na druge, kao i u odnosu s njihovom najbližom okolinom, podrazumijeva čitavu mudrost alignmenta.

Pokušat ću ovu definiciju razjasniti i raščlaniti na tri razine odnosno aspekta s kojih se alignment može promatrati:

  • Alignment tijela kao cjeline – odnosno odnos čitavog tijela i njegove najbliže okoline. Najbliža okolina tijela u nekom položaju ili asani je uglavnom pod na kojem vježbamo yogu, a može biti i neko pomagalo ako ga koristimo, poput ciglice, stolice ili zida ako se na njih oslanjamo. U ovom slučaju promatramo alignment u smislu toga kako se čitavo tijelo ponaša u odnosu s površinom s kojom je u kontaktu. Ako stojimo u Tadasani primjerice, to je kontakt stopala i poda jer se preko tog kontakta prenosi čitava tjelesna težina na pod. Ukoliko radimo neki balans na rukama, to su dodirne površine uglavnom naših dlanova i poda; ako ležimo u Savasani, to je kontakt čitave stražnje površine tijela i poda i tako dalje. Od tog kontakta tijela s podom, u tijelu je potreban određena mišićna energija, određeni tonus da bi se tijelo bilo u mogućnosti „uzdići prema gore“ i suprotstaviti gravitaciji te u krajnjoj liniji moglo održati ravnotežu (tjelesni centar gravitacije iznad baze oslonca).

 

  • Alignment pojedinih segmenata tjela – podrazumijeva međusobni odnos pojedinih tjelesnih segmenata, a kada govorimo o „segmentima“ tijela, mislimo na ruku u odnosu na trup primjerice, zdjelicu u odnosu na kralježnicu, stopalo u odnosu na potkoljenicu, potkoljenicu u odnosu na natkoljenicu i tako dalje. Znamo da u našem tijelu, radi mnogih fascijalnih poveznica svi ovi tjelesni segmenti čine jednu funkcionalnu cjelinu, jedan kinematički lanac ako govorimo o položaju i pokretu pa je tako lako moguće da će loš alignment stopala narušiti alignment čak i u vratnoj kralježnici. Na ovoj razini alignment možemo promatrati i u smislu međusobnog odnosa lijeve i desne polovice tijela. Postoje asane koje su asimetrične, gdje svaka polovica tijela (lijeva i desna) igra svoju priču i ima svoju funkciju, poput plesača (Natarajasana) i postoje one asane koje su simetrične poput stolice (Utkatasana). Kod ovih drugih, simetričnih asana, naročito je zanimljivo promotriti međusobni odnos lijeve i desne strane tijela jer budući da je asana simetrična, očekujemo da se lijeva i desna strana tijela „ponašaju“ identično. Međutim, kod većine nas to najčešće nije tako i dobro utrenirano oko će i kod takvih simetričnih asana često uočiti lijevo-desne razlike. Te razlike, te naše savršene tjelesne nesavršenosti često su samo rezultat postojanja dominantne strane tijela koju uglavnom svi imamo pa uslijed njezinog učestalijeg korištenja, tijelo pamti i stvara takve male asimetrije koje do određene razine smatramo sasvim normalnima. A koje se dobrom i uravnoteženom praksom yoge mogu prilično izbalansirati i umanjiti.

 

  • Alignment pojedinih tjelesnih struktura –  za analizirati ovu razinu alignmenta već moramo bit jako dobri poznavatelji anatomije. Jer na ovoj razini „gledamo“ i prepoznajemo položaj i odnos pojedinih struktura unutar tijela, a to može primjerice biti odnos susjednih kostiju, zglobnih tijela, ligamenata, položaj mišića, pa i kože, žila, živaca ili pojedinih unutarnjih organa. S obzirom na neke jasno vidljive vanjske parametre možemo zaključiti kakav je alignment pojedinih unutarnjih tjelesnih struktura. Ako primjerice sjedimo ili stojimo u onom pogrbljenom položaju trupa iz kojeg smo se ranije „uspravili“, znamo pretpostaviti kako, na kojem mjestu i na koji način dolazi do kompresije intervertebralnih diskova (struktura). Za to nam ne treba čak ni rendgenski vid 😉

Tekst ,,Alignment: Prvi deo” možete naći OVDE

 

Iz navedenog možemo zaključiti, ako u nekoj asani određene strukture nisu dobro pozicionirane ili nemaju dobar alignment, vjerojatno niti pojedini tjelesni segmenti, kao ni čitavo tijelo kao cjelina neće biti dobro pozicionirani, odnosno neće imati povoljan alignment. I obratno. Primjerice, u Prasariti padottanasani, stojećem pretklonu s raširenim nogama – ako težište tijela (centar gravitacije) previše pada prema petama i vanjskim rubovima stopala, tijelo nije u dobrom odnosu sa svojom najbližom okolinom, odnosno s podom jer stopala nisu s njime u pravilnom i potpunom kontaktu. Posljedično, njegovi segmenti, odnosno potkoljenica i stopalo nisu u dobrom odnosu – stopalo je u prevelikoj inverziji, a kao rezultat svega toga, previše se istežu ligamenti s vanjske strane gležnja (strukture) i gube svoju funkciju stabilizacije.

Svakako mnogo toga za promatrati i analizirati kada se priča o alignmentu, zar ne? Sada možda razumijete zašto sam u uvodu spomenula njegovo pojednostavljivanje i banaliziranje. Alignment se zapravo promatra po principu zoom-in, najprije čitavo tijelo pa prema njegovim sve manjim i manjim dijelovima i sastavnicama. Koliko ćemo ga detaljno moći promotriti i analizirati, ovisit će o našem poznavanju anatomije i funkcije. A u toj ćemo mjeri moći na njemu i raditi.

Dakle, kada me netko pita je li alignment važan, naravno da je važan! Presudan rekla bih prilikom prakse asana prvenstveno, ukoliko želite očuvati svoje zdravlje i biti uopće fizički u stanju izvoditi ostale, ne toliko fizičke komponente prakse yoge. Ne možemo zanemarivati to fizičko tijelo s kojim primarno radimo, ne možemo zanemarivati tolike asane koje nam yoga pruža, koliko god duhovna disciplina bila. Ako vam je praksa yoge „asana-based“, onda vam je praksa „alignment-based“. No, po pitanju alignmenta, kao i mnogih drugih pitanja, u yogi se najčešće odlazi iz krajnosti u krajnost. Pa tako ima sustava i učitelja opsjednutih idejom u milimetar „savršenog“ fizičkog alignmenta, a ima i onih sustava i učitelja koji ga zanemaruju i stavljaju u neki drugi plan (dokle god osoba može disati, dobro je). Obje krajnosti su zapravo pogrešne. Nema savršenog alignmenta s jedne strane, ali postoji nepravilan alignment s druge i to nije zanemarivo. Koliko god neki alignment pripisivali izvanjskome, estetskome ili perfekcionistički-opsesivnim, on itekako ima svoju funkcionalnu i zdravstvenu bitnost. Ali zahtijeva određeno znanje i razumijevanje.

 

Tekst ,,Ravnoteža, svakodnevni život i joga asane – što ih međusobno povezuje?” možete naći OVDE

 

Kada imate puno iskustva u radu s različitim ljudskim tijelima, i dovoljno znanje anatomije i funkcije, dovoljan je jedan kratki pogled na neko tijelo u asani, na dio tijela ili možda samo na nabor koji se pojavio na odjeći ili koži da bi uočili kako neka kost ili zglob, živac ili žila nisu u dobrom alignmentu, kako je neka struktura priklještena ili preistegnuta ili „vrišti“ negdje tamo duboko unutra „upomoć“. Mogli vi u tom položaju disati ili ne, bilo vam u tom trenutku lijepo i ugodno ili ne. Sjetite se samo neki puta kada uđete u krevet navečer umorni i smjestite se u nešto što vam se u tom trenutku čini kao najudobniji položaj za spavanje i u njemu zaspite pa se nakon pola sata probudite i ne osjetite gdje vam je ruka jer vam je u potpunosti utrnula, jer ste pritisnuli neki živac u njoj koliko god vam se osjećaj kada ste se prvobitno namjestili spavati činio najudobnijim. Ponekad nas vlastiti osjećaji o tijelu lako prevare i ne možemo ih uvijek uzimati kao 100% pouzdane. I iako Patanyali kaže da bi praksa asana trebala biti stabilna i ugodna, ukoliko se radi o ispravljanju pogrešnih obrazaca položaja ili pokreta, kakvih smo suvremenim ljudskim životnim navikama postali prepuni, moramo biti svjesni da u fazi učenja ispravnog pokreta i re-alignmenta „stabilno i ugodno“ možda i neće biti slučaj jer ćemo možda morati probuditi i aktivirati neke uspavane i lijene mišiće kojima se to neće odmah na prvu svidjeti ili naučiti isključiti one preaktivne i prenapete. I to je jedan možda mali ali jako važan, neizostavan i nezanemariv dio učenja joge.

Učenje joge, kako pranayame, meditacije, tako i asane zahtjevan je posao i ponekad, naročito u počecima prilično izazovan za suvremenog čovjeka. Ali naučiti izvoditi asanu na pravilan način i s pravilnim alignmentom otpočetka puno je lakše nego ispravljati pogrešno naučene obrasce pokreta kasnije. A to je već pitanje i našeg mozga i motoričkog učenja, također možda tema za neko drugo pisanje.

 

 

Autor: Ana Zobundžija

Podeli sa prijateljima 🙂
TwitterFacebookLinkedInPin ItWhatsAppViber

OSTAVITE KOMENTAR

Your email address will not be published. Required fields are marked *