Što je joga? Koje je izvorište ove riječi? Kakva povijest stoji iza joge, koja dubina, koja priča? Zanima li nas uopće joga kao takva ili samo slijepo slijedimo trendove i utabane putove koje su nam mediji i svijet influencera prostrli poput crvenog tepiha kojim moramo kročiti ako želimo biti zanimljivi?

Dok je s jedne strane predivno kako nam je danas dostupno ovo vrhovno znanje i dubina joga prakse, s druge strane dolazi do eksploatacije tog vrhovnog znanja i stavlja se u neke okvire u koje nikako ne pripada. Kao da pokušaš u malu krletku za papigu, ugurati velikog orla i time mu ne ostaviti prostora da uopće pomakne svoja krila.

Joga je u zapadnom svijetu postala atrakcija, akrobacija, vježbanje, utabani trend, a odabir da pohađamo satove joge sve je manje izvor iskonske želje i potrebe koja se javlja iz svojstvene dubine.  Odlazimo na satove joge kako bismo mogli reći da smo i mi “in”, gotovo na jednak način kao kada kupujemo neku trendy odjeću, ne zato što nam se iskreno sviđa, već zato što je to sada aktualno i sve bitne osobe na društvenim medijima jasno nam daju do znanja da je to ove sezone “must have”, modni krik bez kojeg ne možemo.

 

 

I tako postajemo sljedbenici. Ne slijedimo sebe i svoj unutarnji glas, kojeg smo zapravo i potisnuli te ga više niti ne čujemo, već postajemo blijeda kopija svih celebrityja, influencera i trend-settera.

U zapadnom svijetu kao da volimo ogoliti i pojednostaviti stvari, prilagoditi ih svojem površnom poimanju. Od orla je ostala samo kanđa, koja sama za sebe nema nikakvu priču, ne donosi cjelovitost.

Dok nam je dano da uživamo u cjelokupnom bogatstvu kraljevske gozbe, mi ostajemo prikovani za predjelo koje je popularno ali niti približno ukusno kao glavno jelo  i deserti koji bi nam mogli uslijediti.

 

No, slično privlači slično. Takozvano pravilo sinkroniciteta – budi svjetlo i vidjet ćeš svjetlo. Iz tog pravila slijedi da svaki učenik pronađe učitelja koji mu je potreban na njegovom putu samorazvoja u određenoj fazi života.

 

Ipak, tu je i dobra vijest, joga, čak i u svojoj ogoljeloj verziji prakticiranja asana, nosi svoje benefite na tijelo, um i duh čovjeka, tako da je u konačnici put joge, u svakom slučaju put koji nas od iluzije vodi do nas samih.  Taj put samorealizacije može biti kraći ili dulji, no ionako će svatko odabrati baš ono što mu je potrebno.

Joga je puno više od vježbanja i atraktivnih joga poza. Joga je disciplina i kao takva, podrazumijeva našu discipliniranost i predanost.

 

8 UDOVA JOGE

 

Joga dolazi od Sanskrit riječi yuj – povezati, sjediniti i ghan – upotpuniti, a prema Patanjaliju tvori je 8 udova. Asane su samo jedan od tih 8 udova.  Prije svega, tu su yame i niyame, svojevrsni etički kodeksi koje pojedinac primjenjuje ili bi trebao na putu joge primjenjivati prema sebi i prema svojoj okolini. Ahimsa (nenasilje), satya (istina), asteya (ne-krađa), brahmacharya (čistoća), aparigraha (nevezanost), univerzalna su moralna načela upravljanja vlastitim životnim odabirima u odnosu prema našoj okolini.  Niyame se odnose na individualnu disciplinu:  saucha (čistoća), santosha (zadovoljstvo), tapas (samodisciplina), svadhyaya (samospoznaja) i ishvara pranidhana (predanost Bogu).

 

 

Yame i niyame su osnova od kojih dalje kreće asana praksa.  Potom slijedi pranayama kao četvrti ud joge, a odnosi se na upravljanje našim dahom, posljedično našom pranom (životnom energijom) te u konačnici dovodi do kontrole uma. Pratyahara je peti ud, a označava povlačenje naših osjetila prema unutra.

Um se oslobađa promjenjivih utjecaja osjetila uvjetovanih gunama materijalne prirode te postaje slobodan. Tu nastupa dharana ili koncentracija. Kontinuirana koncentracija postaje meditacija ili dhayana. Posljednji ud joge, predstavlja i stvarno odvajanje od iluzije ovog materijalnog svijeta, kada prelazimo varku maye, nestaju granice između promatrača te procesa i objekta promatranja. Sve ovo stapa se u jedno. I ovdje možemo sasvim jasno sagledati i razumjeti definiciju joge koja proizlazi iz njenih ishodišnih Sanskrit riječi.

Put odvajanja od iluzije nije lagan. Put samospoznaje nije lagan. Put joge nije lagan. Ali kontinuiranom disciplinom, ovaj put otvara naše vidike. Mijenja našu percepciju. Za iskrenog tragaoca put joge je sudbonosan. Jer nestaje prekrivač satkan od obmane i napokon jasno vidimo i znamo – tko sam JA? “Iluzija” nestaje, a ostaje “JA”.

 

 

 Autor: Matea Maršić

Podeli sa prijateljima 🙂
TwitterFacebookLinkedInPin ItWhatsAppViber

OSTAVITE KOMENTAR

Your email address will not be published. Required fields are marked *