Pri pomisli da ćemo morati disati u asani okrenuti naopačke, već nam se stvara panika i strah od neuspjeha. Uredu je osjećati blagu zabrinutost, no paniku i daljnji strah treba na vrijeme ,,uništiti” u korijenu. Naše tijelo je naviknuto raditi s glavom gore i nogama dolje. Odjednom se od nas traži da to zamijenimo. Tijelo stavljamo u do sada NEPOZNATE položaje.

Prije ulaska u zahtjevnu asanu, vrijedi se pokušati vizualizirati u istoj. Ako nismo do sada radili stoj na glavi, bilo kakvog tipa, dobro je isprobati neku lakšu inverziju kao npr. stoj na ramenima (svijeća), plug (prebaciti noge preko glave). Čisto da okusimo kako je biti naopačke.

 

Što ako padnem naprijed?

OK– sigurnosne mjere. Što će se dogoditi ako padnem naprijed? Ozbiljne povrede teško da će nastati, obzirom da padamo s relativno niske visine za razliku od stoja na rukama (dlanovima) gdje je već potencijalna opasnost za one manje spretne. Dvije su opcije pada. Backbend ili ,,kolut” naprijed. Izaberite svoju metodu. Pad bi bilo dobro okusiti barem jednom, da probijemo led i podignemo razinu samopouzdanja. Za very first time, staviti strunjaču, onu deblju ili bilo nešto što će ublažiti pad.

 

Metoda za početnike: zid

Prije ulaska u asanu, provjerimo PORAVNANJE. U ovom slučaju ruke postavljamo u trokut isprepletenih prstiju, laktove postavljene u širinu od ramena. Postava glave je bitna, kruna dolazi na pod, kako bi kreirali vertikalnu liniju tijela. Kriva postava glave dalje krivi cijelo tijelo!

 

Sirsasana

Slika gore: ispravna postava baze

 

Leđima okrenutima prema zidu, ruke postavimo najmanje 10 cm od zida. Sljedeći korak jest dizanje kukova put gore. Zatim ,,šetamo” odnosno približimo stopala koliko je god moguće bliže glavi, istodobno pokušavajući kukove dodatno usmjeriti put gore, tako stvarajući prostor za ,,šetanje”.

I sad dolazi najteži dio, a to je odraziti se od poda. Imamo više opcija. Za početak je najsigurnija ona gdje savijemo koljena, te blagim odražajem prvo dođemo u tuck in poziciju (misli na inverzijski čučanj). Za one manje fleksibilne/osviještene možemo učiniti ,,škarice” a to jest klasično zabacivanje jedne pa druge noge na zid u uspravnu poziciju. Jednom kad naslonimo noge na zid, tražimo balans, odnosno nastojimo se sve manje družiti sa zidom.

stoj na glavi

 

Druga metoda, nešto izazovnija je također sa zidom, ali ovaj put nam je lice okrenuto zidu. Sve metode isprobajte sa partnerom ukoliko radite prvi put!

 

 

Autor :  Jelena Lizde

Podeli sa prijateljima 🙂
TwitterFacebookLinkedInPin ItWhatsAppViber

OSTAVITE KOMENTAR

Your email address will not be published. Required fields are marked *